OTOČAC – Kako je svit okrenul k vratru, kako nan je sva ta modernoća došla glave, kako se taj naš standard naedanput našal nigdi, eto dost je edan veći rat pa se moramo vrnut u 19. vik, a kad je nevolja na vrati, unda se krst mora prilagodit tomu, ne jadat za nin lipin vrimenima van se prilagodit novin. Evo, velidu da u Njemačkoj narod poludil za pećima na drva, za kaminima i tako tih „centralnin grijanjima“, da se tučedu ki će kupit, samo se krst pita a odakljen in tolika drva? Svu Njemačku da posičedu morda bi in bilo dost. Još mi u Rvackoj, srićon nas nema, pa to još nekako more klapat, a edna Njemačka!? Pade „zelena energija“ konda je nigda ni ni bilo, daj ti koplji ugljena, daj ti pušći termocentrale na ugljen, daj pušći i atome, jerbo ako ljudi ne preživedu vu zimu, a čemu unda to sve „zelenilo“. Komu? Ni do obisti, borme ni.
E sadaj ode kod nas, biljci i suknene deke izašli kaj iz mode. Otpadadu dlake, velidu, tote je prašina, daj ti ve kupove umjetne, ti su bolji. E lako to vikat kad centralna kuridu u sred zime, al bude li se moralo šparat i u šparket mećat drvce po drvce, ne će to bit dost. I unda pametan narod izvadil iz škrinj biljce i deke i š njimi u Sinac u koš na pranje. U košu se biljci operedu, ma nema te kemijske čistijonice ka tako more oprat. I to brez ikakovoga detergenta i ti otrovov, samo čista voda. Pa kako je vruće, biljci se lipo osušidu i eto ji kaj novi. Čekadu zimu.
A kad je biljcov, unda je tote i starinjski poslovic. Evo kaj va: Runjav Mate, uzja na te. Ča je to? Tako se prenaša matrijalna i nematrijalna kulturna bašćina, velidu.
I.B.