OTOČAC - Vrime je Ilijinje, neki veli i Ilinje, kako ki, vrime je od ognjeni dani, a sve počimlje sa svetin Ilijon, pa unda svetin Danijelon i na kraju zavinta Marijon Ognjenon. To je u godini kod nas u Gackoj najvruće vrime, je i Petrova tepla, al ni nigda kaj Ilijinja.
A stari je narod rekal da žito do Ilijinje mora „il sazorit il izgorit“. Nema mu druge. A ve godine je, sve nan se vidi – izgorilo. Jačmen je utekal i požel se nako kako treba, šenica već kako ka, a ča se tiče zobi, gotovo se ne panti na je zob žeta u Ilijinji il prije nje. Zob se žela tekar u kolovozu, tamo do Velike Gospe. A ve godine je, izgorila je. To se vidi i po slami, bela konda je obelilo.
A unda jopet je stari narod rekal, a un ni baš tako munjen kako mi mislimo da je, taj stari narod je rekal da „nit je suša izgladnila, nit je moča naranila“. Pa ako mu je za verovat, a je, po svoj priliki ne ćemo bit jopet glađušni. A kako smo svi i vako jedri, omašiti, popravljeni, jaki …, sve kulja na kulji - ne bi nan ni škodilo.
I.B.