OTOČAC – Da se krst smakne koliko su se uskokodakali kako je na moru skupo. Te skupa kuglica sladoleda, te skupa kafa, a tekar komad pice. Unda nabrajadu koliko je skupa kafa na Stradunu u Dubrovniku na ćošku u birtiji do svetoga Vlahe, pa koliko je skupa ta pica u Hvaru, pa poč je piva i sve tako redon.
Ako je sve tako redon, ajmo po redu. El edan Dubrovnik? Je. El edan Stradun? Je. El edan sveti Vlaho? Je. E pa ki koga tira da gre pit kafu tamo? Niki. El taj ča je šal popit tamo kafu znali i mogal znat da će bit kafa kaj pateka skupa? Je. I čemu se unda čudimo? Ima i drugi birtij kadi je kafa jeftinija, a ako je i ta skupa, a Bože moj, ne pije se tamo. I mirna Bosna (vragu je una mirna).
Ta pica u Hvaru i na Hvaru trista-četiristo kun. El liči od kakove bolesti? Ne liči. El ima jeftiniji? Ima. Pa ki koga tira da kupuje tako ča skupo? Niki. I tote je pripovitka počela i završila.
Unda jopet, naši kolege novinari se natičedu ki će napisat ča je kadi skuplje, pa se zgražadu, pa jadni naši strani turisti, a kase pita te naše jadne strane turiste, uni velidu da je u njevima zemljami – skuplje. Kako sadaj tomu vratru ime? Il je to ostala na navika, od negda, da za sto marak glumiš bogatoga turistu na moru u Rvackoj? More bit da je. Biće, biće.
Ajmo dalje. Moja baba je lipo rekla, Bog joj otvori nebesa, da, da prostite, ki loja ima da taj š njin i guzicu maže, a ki nema da ne more ni ilo začinit van i suvoparno. Istina! Ako je u Šeratonu skupo, ne gre se unutra, pojde se na ilo u kakovu birtiju. Ako za ednu kafu u nekoj Esplanadi moreš kupit pol teleta, ne greš u te nekve Esplanade, rajše kupiš teletine. Tako i po moru, svi bi mi glumili nekvu veliku gospodu, falili se na fejzbuku kako smo u Dubrovniku, na Hvaru il ča ti ja znan kadi sve nismo i z belkićima plaćali. Ne more!
Sitimo se do pred dvajst i ku godinu, morda i ku više, kako smo lipo išli na more. Pošton (to je za vaj mlaji svit ki ne razumi dobro – avtobus). Lipo se utovari uitro dan u poštu i na more u Senj. I sobon zami paradajzela, mrvinju soli, kruva i salame. I lipo na plaži u neka doba izvadi deputat i svi imo, cela plaža miriši po paradajzelima i salami. Neki je imal i komad pofanoga il pečenoga pilešca, baren bedricu i kreljut. I jopet kasno popodne na poštu i kući. To su bila vrimena! A ne sadaj, svi se uzajmekali i uzberdokali. I niki zadovoljan ni. A kakovo je negda bilo zadovoljstvo bit na moru i ist kruva, salame i paradajza. Uf! Da se u ta vrimena vrnut, ma ča ti je Dubrovnik il Hvar, ma niš.
Eto tako.
I.B.