OTOČAC – Lako je to bilo nekada, kada je narod (i ne znajući) živio po najvišim ekološkim standardima. Bio je poprilična sirotinja, nije se imalo, nije se mnogo toga ni kupovalo, a ono što se imalo je bilo od prirodnih materijala i biorazgradivo. Pojednostavljeno rečeno – otpada nije bilo.
Uz to, narod se snabdijevao vodom iz rijeke Gacke i njenih pritoka. Pio je tu vodu cijelom njenom dužinom toka. Zato se pazilo da se ne rade stvari koje bi naškodile onima nizvodno. Na primjer, konje se nije kupalo u rijeci, bilo je nepisano pravilo da se konoplja ne namača u rijeci jer stvara trulež, nije se smeće bacalo u vodu. I to sve bez „osviještenosti“ ili „edukacije“. Vidiš, tko bi rekao, narod bio mahom nepismen i polupismen a ekološki na takvoj razini. A danas?
Danas su ljudi odvojeni od prirode, doživljavaju je kao „resurs“, koji se može raubati. Nisu oni više dio prirode pa nastaju i problemi s onečišćenjem okoliša. Nije to „njihov“ problem već nečiji tuđi. Čiji?
Tako su ovih dana djelatnici Gacke d.o.o. čistili Gacku od predmeta koji su završili u koritu, a nisu trebali i nisu smjeli. Doduše radilo se o mehaničkomu onečišćenju, na oko ružnom, ali, vjerujemo, manje opasnom od onoga nevidljivoga, kemijskoga onečišćenja. Tako su izvukli stari „šparket“ i balu sijena koja je vjerojatno nekom ispala dok ju je prevozio preko mosta.
M.K.