OTOČAC – Nekada je narod gatao po urodu lješnjaka kakva će biti zima. Pravilo je jednostavno, što bogatiji urod – to jača zima. Tako da koliko god su se radovali bogatom rodu lješnjaka, toliko su strahovali od cičih zima.
No mladi svijet vjerojatno nikada nije čuo za pojam „ružit lišnjake“. To podrazumijeva radnju da se plod lješnjaka oslobodi, skine sa zelenog usplođa. U Gackoj se samo za tu radnu koristi glagol „ružit“.
No u drugim hrvatskim krajevima nije tako, tako se u panonskoj Hrvatskoj može „ružđiti“ kukuruz, grašak, grah, odnosno kako bi se ovdje kazalo „bilit kukuruz“, „tribit fažol il zečak“. Čak se mogu „ružđiti“ i orasi, ovdje bi se to reklo „tuć orije“. U slovenskom jeziku je to „ružiti“. Dakle samo je taj pojam ostao u Gackoj rezerviran i konzerviran za – lješnjake.
Ali u Kurterevu, u kojemu se govori čakavski poddijalekt kontinentalnog tipa, za zelene mahune kaže „ružinje“. A u Kosinju je zabilježeno isto to, ali za zrele mahune.
Eto, sve ljepote i bogatstva hrvatskoga jezika!
M.K.