OTOČAC - Kad čovjek posluša vijesti, ili pročita neke portale, a u njima gotovo kao da se natječu tko će prije objaviti prilog da je u nekom kraju osvojena kasarna zloglasne JNA, da je zaplijenjeno toliko i toliko oružja i streljiva, da je zarobljeno toliko i toliko dušmanskih vojnika, da je tim zaplijenjenim oružjem naoružavana Hrvatska vojska u nastajanju, da je oslobođen njihov grad i istjeran okupator, onda shvati da ipak ima nade za ovu državu i za ovaj narod. Ima domoljuba, hvala Bogu ima.
Jer mnogi nisu zaboravili te herojske dane u rujnu 1991. g., sjećaju ih se, polažu vijence i pale svijeće za poginule hrvatske branitelje, ističu ulogu svojih formiranih brigada ZNG-a, evociraju gdje su njihove postrojbe sudjelovale u borbama za očuvanje integriteta Hrvatske i gdje su sudjelovale u oslobađanju okupiranih hrvatskih krajeva. Mahom se ove vijesti mogu čuti iz Međimurja, Zagorja, Podravine, Posavine, Pokuplja, zapravo iz cijele Slavonije, a ne zaostaje tu ni Dalmacija.
U mnogim krajevima Hrvatske se s tim teškim i slavnim vremenima ponose, ta vremena su im na diku, no, nažalost, ima i krajeva gdje je zavladala šutnja. Kao da je u jesen te 1991. g. bilo lijepo, idilično, kao da se nije događalo ništa strašno, kao da nije bilo tih omraženih kasarni nakrcanih JNA i domaćim četnicima, kao da se nije razaralo i palilo, kao da se nije ginulo, kao a nije bilo užasa rata.
A „srpski svet“ radi li radi!
I.B.