OTOČAC - U organizaciji Hrvatskog domobrana – Ogranak Brinje, u Otočcu je u Gackomu pučkom otvorenom učilištu 22. rujna održano predstavljanje knjige Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori - Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema zapadu autora Stipe Pilića i Blanke Matković. Knjiga je objavljena u nakladi Hrvatske družbe povjesničara "Dr. Rudolf Horvat" te je u kratko vrijeme doživjela dva izdanja, a dosad je održano gotovo sedamdeset predstavljanja diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Slušatelje je najprije pozdravio predsjednik brinjskog ogranka Hrvatskog domobrana Joso Vuković te zahvalio vodstvu Gackog pučkog otvorenog učilišta na ustupljenom prostoru, kao i prisutnima koji su zainteresirani za važnu i delikatnu temu. Potom je autor i predstavljač knjige Stipo Pilić najprije istaknuo kako se, unatoč tome što su mnogi zainteresirani za hrvatsku povijest, niti su dovoljno upućeni niti temama pristupaju na ispravan način. Čak se i sami povjesničari prostorom obično bave tek toliko da čitateljima objasne gdje se pojedini događaj, pojava ili proces dogodio, a "o geostrateškom i geopolitičkom značenju prostora nema povijesnih radova, niti takve radove povjesničari naziru kao moguće povijesne teme". Upravo je zato ta knjiga posebna jer objašnjava "prostorno-geografske odrednice i značajke Jasenovca i jasenovačkog prostora u kontekstu osvajačke srpske vanjske politike zapadno od Srbije te njezinog načina djelovanja, provođenja i ostvarivanja na prostoru Jasenovca", naglasio je Pilić te posvijestio kako se u hrvatskim znanstvenim krugovima do sada nije dovoljno pokušalo objasniti povijesnu ulogu koju je srpska politika u drugoj polovici XX. stoljeća namijenila Jasenovcu, tzv. hrvatske znanstvene elite često u svojim radovima ostaju nedorečene iz straha ili zbog drugih razloga, pa se neki temom Jasenovca uopće ne žele baviti.
Svakako, budući da velikosrpska jasenovačka mitologija nije nastala odjednom, predstavljač je najprije objasnio njezinu genezu, uzroke i oblike te sadašnjost i budućnost te ideje, a u drugom dijelu se osvrnuo na koncept različitih vrsta logora (sabirnih, tranzitnih, radnih, koncentracijskih) te njihov razvoj i djelovanje u dvama totalitarnim sustavima. Dakle, istaknuo je predstavljač, za razumijevanje "usmjerenosti srpske osvajačke politike k toj lokaciji kao simboličnoj, ali i geopolitičkoj i geostrateškoj točki u Hrvatskoj", upravo je toj problematici potrebno posvetiti veću pozornost te ona zahtijeva detaljniju analizu značaja Jasenovca i jasenovačkoga područja. zbog čega ćemo. Treba istaknuti da je ova knjiga samo jedan od mogućih pogleda na političke probleme iz prošlosti i povijesne kontroverze s posebnim naglaskom na mitološkom i mitomanskom pristupu povijesti u širem geopolitičkom kontekstu.
Dakle, "od oslobodilačkih ratova početkom XIX. stoljeća Srbija je razrađivala plan širenja na prostoru Osmanlijskoga Carstva. Godine 1844. Ilija Garašanin u tajnom programskom spisu Načertanije utvrđuje djelovanje srpske vanjske politike s ciljem izlaska na Jadransko more. Dva su osnovna smjera njegove politike: južni i sjeverni, a sav prostor na tom pravcu zamišljen je kao budući dio srpske države. Pri tome srpska politika mora biti neutralna i usklađivati se s političkim promjenama u svijetu te se uvijek treba okretati prema pobjednicima", istaknuo je autor Pilić te potom naveo jedan drugi tajni programski spis iz 1849., pod nazivom Ustav, u kojem "Jasenovac postaje uporište i glavno središte osvajačke srpske politike prema zapadu. Povijesni događaji ukazuju na to da će Jasenovac od tada do danas ostati važna geostrateška točka osvajačke srpske vanjske politike, odnosno geopolitike, o čemu nam djelomično svjedoče izvori o tzv. Veleizdajničkomu procesu 1909. te službeni i neslužbeni politički zemljovidi nastali između dva svjetska rata".
Međutim, zanimljivo je, kako je predstavljač posvijestio, što je postojanje sabirnog i radnog logora Jasenovac u Drugomu svjetskom ratu potaknulo će vođe KPJ-a i NOP-a da već u prvim godinama rata postave temelje za ono što je danas poznato pod nazivom "jasenovački mit" i zato se sve od 1945. do 1965. raznim popisima žrtava logora i navodnim svjedočenjima logoraša nastojalo potvrđivati masovnost jasenovačkog stradanja. "U 60-im godinama prošloga stoljeća definiraju se temelji štovanja jasenovačkih žrtava, njihovo svetište te obredi i nositelji rituala. Iako su svi do tada napravljeni popisi govorili o brojevima manjim od 80.000 žrtava, upravo tijekom 1960-ih godina počinju još drastičnija uvećavanja tih brojeva, koja vrhunac dosežu krajem 1980-ih godina, odnosno uoči Domovinskoga rata. Time se završava jugoslavenski ciklus jasenovačkoga mita u kojem su glavni krivci za sve zločine u NDH-u i Jasenovcu ustaše, a najveće i najbrojnije žrtve Srbi", naglasio je Pilić. A nakon toga, odnosno "poslije ratova i poraza osvajačke srpske vanjske politike i na zapadu i na jugu 90-ih godina prošloga stoljeća, nastalih iz poticanog straha kroz jugoslavenski ciklus jasenovačkog mita, počinje hrvatski, europski i svjetski ciklus jasenovačkoga mita", naglasio je predstavljač, dodavši kako je u cjelini i na koncu svega zapravo riječ "o dobro osmišljenoj srpskoj vanjskoj politici, koja je povijesna zbivanja u Drugomu svjetskom ratu te izvanredno prostorno i geostrateško značenje Jasenovca iskoristila i još uvijek koristi za ostvarenje svoga cilja - osvajanja teritorija na zapadu, zacrtanog još sredinom XIX. stoljeća", čime je Jasenovac postao "nedodirljivo leno velikosrpske ideologije, ali i hrvatskih političkih, mahom bivših komunističkih elita, odnosno simbol stradanja svih onih koji su se na ovaj ili onaj način protivili uspostavi bilo kakve nezavisne hrvatske države". Upravo zato i u tom kontekstu, posvijestio je autor Pilić, treba gledati napade na one znanstvenike koji se, na temelju novih znanstvenih dokaza, usude misliti, govoriti i pisati ono što odstupa od "službene" historiografije. "Takvi znanstvenici koji predočavanjem novih otkrića ustvari obavljaju pozitivnu reviziju povijesne znanosti i time nas približavaju razumijevanju potpunije povijesne istine, u javnomu se prostoru često proglašuju negacionistima tuđih stradanja, a radovi o komunističkom logoru Jasenovac lažno se definiraju kao "relativiziranje ustaških zločina", premda je upravo revizionizam životna snaga povijesne znanosti, kako reče James M. McPherson, te je beskrajna potraga povjesničara za razumijevanjem prošlosti, odnosno upravo revizionizam, ono što povijest čini vitalnom i svrhovitom. Stoga, "bez povjesničara revizionista koji se bave istraživanjem novih izvora i postavljaju nova pitanja, ostali bismo zatočeni u zamkama stereotipa", naveo je predstavljač riječi uglednog povjesničara američkog građanskog rata i profesora emeritusa povijesti Sjedinjenih Država.
Međutim, istina o Jasenovcu, unatoč jakoj oporbi "službene historiografije" i raznih kustosa Spomen-područja Jasenovac, nezaustavno se širi ne samo od otkrića dokumenata jugoslavenskih komunističkih vlasti nastalih nakon Drugoga svjetskog rata, koji nedvojbeno dokazuju postojanje zarobljeničkih i kažnjeničkih logora na jasenovačkom području, a poglavito u novije vrijeme kad je poslijeratni logor Jasenovac ušao u svjetsku historiografiju obranom disertacije Blanke Matković na Odsjeku za povijest Sveučilišta Warwick u listopadu 2015. te joj je nadopunjena disertacija tiskana u listopadu 2017. u nakladi Brown Walker Press-a u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ipak, naglasio je na kraju predstavljač, unatoč brojnim dokazima, JUSP Jasenovac i političke "elite" ne priznaju rezultate znanstvenih istraživanja, a istodobno su istraživači koji se tom problematikom bave izvrgnuti javnom linču. Sve to pokazuje " koliko je hrvatsko društvo udaljeno od istinskoga suočavanja s prošlošću, posebno od istine o komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom. Šutnja institucija odgovornih za znanstvena istraživanja ove problematike i onih koji takve ustanove financiraju, otvara prostor daljnjim manipulacijama. Raskrižje na kojemu se Hrvatska nalazi neodvojivo je od suočavanja s komunističkom verzijom povijesti koju je pisala Komunistička partija s ciljem manipuliranja podatcima i uništavanja originalnih dokumenata, ne bi li se time osigurali politički ciljevi i onemogućio znanstveni i politički napredak naše domovine", zaključio je autor Pilić, izrazivši nadu oboje autora da će ta knjiga koju daju na čitanje hrvatskomu narodu, jednoga dana dovesti do istinske neovisnosti hrvatske države i slobode Hrvata.
A.K.