OTOČAC – Neka su to stari ljudi znali, razlikovali su Svisvete i Dušni dan, odnosno Mrtvi god, kako to Gačani vele.
Naime, na Svisvete se išlo na misu u crkvu, to je dan koji je Crkva posvetila ne samo „službenim svetcima i sveticama Božjim“, već svima onima koji su živjeli kreposnim životom, dali svoj život za druge ili mučenički umrli za vjeru i koji su vrijedni spomena. To su oni koji se u Vjerovanju spominju kao „općinstvo svetih“. Zato se na Svisvete moli za kanonizirane svetce i za sve one koji su s Bogom po svojim kreposnim zaslugama stečenim za zemaljskoga života. A kako se tima brojnima nekanoniziranim svetcima ne zna ime, blagdan je prozvan – Svisveti.
A na Dušni dan Crkva se spominje i moli za vjerne mrtve, za sve one koji umriješe u vjeri. Posebno se moli za sve duše u čistilištu. Vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima i nazoče svetoj misi.
Blagdan koji danas nazivamo Svisveti nastao je u svibnju 609. godine kada je papa Bonifacije IV. posvetio Panteon u Rimu Blaženoj Djevici Mariji. U 8. st. papa Grgur III. promijenio je datum u 1. studenoga kada je posvetio kapelu u Vatikanu u čast svih svetaca, a papa Grgur IV. kasnije je ovu proslavu svih svetih proširio na univerzalnu Crkvu.
Eto razlike između Svisveta i Dušnog dana.
M.K.