OTOČAC – Konačno možemo odahnuti – Crkva nam nije više na pola devet! Jer cageri na uri crkvenog tornja su se baš zaustavili ni amo ni tamo već na nezgodnomu mjestu – na pol devet. A zna se kada se za nekoga kaže „da je na pol devet“ što to u metaforičkom tumačenju znači. I naravno, da Crkva ne bi predugo bila „na pola devet“, odmah se angažirala, hitno pozvala izvođača radova crkvene ure, prenijela mu sve opasnosti koje iz ove nezgode mogu uslijediti i ostaviti „trajne“ posljedice na samu Crkvu, pa su se ovih dana u Otočcu „nacrtali“ izvođači radova i bogami dva dana radili i radili ne bi li Crkvu ikako pomakli s „pol devet“.
Jer situacija je bila krajnje složena, ura je pravilno otkucavala svaki frtalj ure i na cijelu uru, glas Crkve je, dakle, bio točan, mora se priznati, ali slika Crkve se s time nije poklapala, sve joj je bilo na „pol devet“. Trebalo je uskladiti jedno s drugim pa su majstori imali vražjega posla da to učine. I učinili su.
Ali, da bi se to postiglo, iskorištena je sofisticirana tehnologija, sve je postavljeno na digitaliju, nema tu više štrika i potezanja zvona pa ti kampelaj, ma kakvi, sve se naštima i samo to zvoni i odzvanja (dok se ne pokvari). A da bi se time znalo rukovati, treba ići na informatički tečaj, jer nije uputno to tamo neuko prčkati i sve zbrčkati. I sada se crkveni ljudi spremaju izložiti i toj novotariji. Što se može, svi vele da Crkva treba ići u korak s vremenom, pa eto – neka ide. Dosta je ona kaskala, red joj je prednjačiti. Samo da sada cageri ne stanu – na pol dvanaest.
M.K.