ŠVICA – Ni da Švica ni imala crkveni zbor, je, kako ni, svake maše piva se u slavu Gospodnju. A sadaj, kad je došal kapelan don Kaćunko, man se un uprcal kako taj zbor još malkicu dotirat, kako da još bolje piva neg ča je pival, kako na jorgulan svirit, kako naučit nove sete pisme a ne vajk ne stare od postanja. Jerbo eto došašća, eto božićnji dani, bilo bi lipo naučit i ku novu pismu, Bogu milije, narodu radosnije. I sve tako, un, el don Anđelko.
Jerbo, uno ča je je, razumi se un u pismu (osin pivat), zna i pisat pisme, ma i note un piše, a kako i ne će, študiral je crkvenu muziku dok je bil u Zagrebu, kako ne. I lipo un to zna s pivačima, pa prvi glas, pa drugi, sve do četvrtoga, ti se stišaj, ti se malkicu pojačaj, pa kase to sve složi, ima se ča i čut. Kadi god je bil, man se uvatil zbora, el kaj u Konpolju, samo ča Konpoljčani nisu dospili do opere, morda i bi, al ga biškup ćapil i potegal u Gospić, pa vidil da se prešal, pa ga, srićon, vrnul vamo nazad.
Vidićete za ko vrime kako će švički zbor pivat neku drugu pismu, oće, borami oće.
M.K.