OTOČAC – Negda je to tako bilo, ni bilo Sjerkovića, Picekov i tako ti ki bi rekli krstu kakovo će vrime bit. Van je narod računal vrime po svecima u kalendaru. I pogajal je dobro. Danaske je tako blagdan svete Kate, a Sveta Kata snig na vrata, divanil je stari narod. Ni un, el stari narod, čeka taj negdanji 29., ma kakov, to komunistička izmišljotina bila, znal je un da je kraj studenoga vrime od sniga i ultin. Ča je u lipomu bilo, prošlo je, vrime je od studeni, sniga i čvike.
A sveta Kata mu je određivala i rekla da je i vrime došašća, ni bilo centrov, borićev, lanpic i takovi čud. Od svete Kate pa nadalje bilo je vrime od pivanja božićni pisam, borami je.
I u još edno se ta sveta Kata pačala, vikala je una, ma narod je vikal: Sveta Kata zapire pirovska vrata. To kaj oće reć da od blagdana svete Kate pa nadalje nema pira, došašće je, gre prema Božiću i ni do pirovanja. Unda za to ima malo vrimena do korizme, pa jopet ni pirovanja dok ne pasa Uskrs. Jopet kad uvatidu letnji posli ni do pira. I sadaj ti piruj!
A kako je danaske taj blagdan, red je čestitat godovno svima nima ke nosidu edno od imen: Kãta, Kȁta, Kȃte, Katarĩna, Kȁtica, Kȁja, Kãja, Kȃjo, Kȁjka, Kaȉca, Kȁćana… Čestitali bi i muškima, al nema takovoga imena (da ni mora Kain došal od Kata?)
I.B.