OTOČAC – E pa krst se ima prekrižit i livon rukon i desnon nogon, ne moreš preživit od toga kako je ve godine suvi bakalar skup, kaj niedne godine. Da košta od dvista do trista i više kun po kili. A unda se raspredadu pripovitke i po novinami se jadadu kako nan je standard u banani jerbo da ki ima te novce da da za bakalar toliko. Vidi kakova smo država, ne moremo kupit ni bakalar po trista kun, nač smo dospili, noda gore, i sve tako redon svi berdočedu za bakalaron. Kupiće ga naj ki ima novac, bilo i biće, baba Mariica je vajk vikala da naj ki loja ima da taj i guzicu š njin maže. Tako i z bakalaron. A moremo se sitit i lani da ga je dosta ostalo po centriman neprodano, e pa nek jin ostane i ve godine.
Jerbo mi kaj brez bakalara ne moremo Badnjaka dočekat nikako. Ma vidi! Pa krst nako metne prst na čelo i promisli se, a kasmo to mi za Badnjak ili bakalar? Ki ga je kuval? Kako ga je kuval? I na kraju dojde krst do pameti i veli sam sebi: je ti ga vratar il. Kakov bakalar? To su samo gospoda kupovala i ila i svoju duzicu tepala. A reponjica, un je vajk za Badnjak kuval fažolinu i gradil ga na salatu, uriži u njega kapule, curni dvi-tri kapi ulja i to ti je to. Nadri se fažola pa si mogal podurat. To je njegov bakalar bil! Il je kuval krpice od testa i začvrkaj ji kon kapi ulja. I to mu je bil bakalar. A sadaj se svi uskokodakali konda su na bakalaru odrasli, borati! Svi bi tili bit gospoda, svi bi tili ist skupoga bakalara. Po bakalaru bi bi tili gospoda postad. Da nebi!
I jopet, kase krst takne u dušu, el to lipo dat trista kun za nu tresku od ribetine, pa je namači, pa joj minjaj vodu, pa je tuci suči, pa je baton tuci, pa je na kraju kuvaj kaj žaladiju, a? El lipo bacit ti trista kun na bakalar, konda si ji bacil niz vetar? El Badnjak spal na bakalar il je Badnjak nešto drugo?
Lipo je baba Mariiica divanila, borami je: Tolike novce dat, a zač? Konda od padavice liči, Bože mi prosti – i još bi se bubnula non svojoj košćaton šakicon u prsa da je cela kuinja zvonila.
Pravo baba veli, ni joj ta munjena.
I.B.