BRINJE – Kad je ima, vode ima je i u opanku i pod šeširom, a kad je nema, nema je. I tu se malo toga može učiniti, red se vratiti staroj istini – Božja volja. Sad ovi novi umjesto Božje volje klimaju s „klimatskim promjenama“.
Konačno se ukišilo, pada li pada, iz dana u dan. I eto ti vode, i iz neba i iz zemlje. Buknuše i tiha vrilca, ona koja najvećim dijelom godine šute, a sada im nitko ravan nije.
Kada čovjek pogleda ove fotografije, na trenutak se vjerojatno zapita: mili Bože, a gdje je ovo, gdje je ova ljepota? I teško da nađe odgovor. A on se krije da je to između Brinja i Letinca, da je to vrilo Siničić, oni bolji poznavatelji znaju da se tamo krije i Siničić špilja, da su tamo nekada bile i male mlinice, koje su, eto, čekale jesen, zimu i proljeće da mogu mljeti ljudima žito.
A sada slapovi se prelijevaju i čine vodenu čaroliju.
M.K.