OTOČAC – Sinoćke je bil Zlatni ušćipak u grackomu parku. Sjatilo se tote naroda, a kako i ne će, kiša popušćala pa narod zerkicu izašal na Božićni sajam. A tamo se tenfadu ušćipci, bilo nekoliko ženski ekip i svaka imala svoje recepte. Tote je bil i strašni sud, gljedal je u ušćipke i odozgora i odozdola, i esu li mekušni i esu li tvrdi, i esu li se nadigli il su uprosto, pa mirišidu li po čemu. Neki velidu da se mora vrć rakije u nje, il ruma, drugi da se ne smi niš mećat. Edni velidu da se moradu kisat pa unda na masti frigat, drugi velidu da ne tako, da se mora umisit obično testo i takačicom razvaljat pa rizat u kocke i š njimi na mast, treći da se moradu uretko umisit i ljivat šefarkon u tavu i da se ne smidu dignut van da moradu bit ravni. Tote rasprave, o Bože, ma da je duglje potrajalo, ma bi se i počepušali boga mi moga.
Jerbo sadaj ispada da se svi slažedu samo oko imena – ušćipak. Aj baren nešto. Dobro da ušćipak ni prerasal u krafnu i tako te nove divote. A oko toga kako se testo misi, ča se u njega meće i kako se friga, e tote nema sporazuma. Još kad je neki spomenul da su to žličnjaci, dobro krv ni pala. Borami je tako.
A jadan ušćipak niki ne pita ča un o tomu misli? I kako je njemu? Jerbo un, ušćipak, zna odakljen dolazi i ki mu je baba i ki mu je ded. Veli da dolazi od - ušćipnut. A ki koga ušćipne? Pa planinka umisi obično testo kaj za kruv, nema kvasa, o germi da se ni ne divani, i unda rukon šćiplje no testo, otkida i baca u vruću mast. Tako ušćipak veli da su njemu rekli kako se dela. Ni kvasa, ni cukra, ni rakije, ni ruma, samo brašno, voda i sol. Pa ki k njemu, ki od njega.
A ovo ča je na Zlatnomu ušćipku bilo, to su već ušćipci za Esplanade, Hiltone, Holideje in i takove. Borami je tako.
I.B.