UDBINA – Eto Božića, a kod vjernoga (sve više i kod nevjernoga) naroda običaj je kićenja bora. Ne neke „jelke“ (što spada u korpus nekoga drugog južnoslavenskoga jezika), ili kako se voli kazati u nekim medijima „božićnog drvca“ (kao da se radi o kakvoj suhoj grani), već bora, premda se bor kao vrsta u pravilu ne kiti već jela (može se u duhu hrvatskoga jezika kazati i „jelica“) ili smreka.
A kad su crkve u pitanju, pa su još prostrane i velike, e onda to nije „jelica“ već prava jela. Tu i kamion i kran dizalica imaju posla dok je dovezu i istovare, poput ovih za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Tek sada slijede muke, treba borove unijeti u crkvu, pa iz uspraviti, zaglaviti, okititi, rasvijetliti. A to je prava radost, zar ne?
M.K.