SINAC – Svaka organizacija, svako društvo, svaka udruga, sve ono što čovjek stvori ima svoje uspone i padove, ima svoja neka krizna vremena. A tome može biti uzrok koješta, može to biti smjena generacija, može to biti pojava nekoga remetilačkog faktora koji unosi negativnu energiju, mogu biti to neke pošasti (poput korone), mnogo stvari može utjecati na rad takvih asocijacija. I to je uobičajeno, i to je normalno, događa se.
A neka društva kada padnu do određene razine se trgnu, dignu glavu i nastoje unaprijediti svoj rad, opet se vratiti na ona neka vremena kada su najbolje stajali. Čini se da je na takvom putu i KUD Lipa iz Sinca. Osjetilo se to da je bilo poteškoća u ne tako davnoj prošlosti, ali da ima snage, volje i želje da se stvari promijene.
A kada je u pitanju jedno kulturno-umjetničko društvo, onda je lijek za sve boljke rad i samo rad. To je uvjet opstanka, to je uvjet napretka. Naravno i pomladak članstva, bez toga nema ništa. Čini se da je KUD Lipa Sinac krenuo tim putevima. Evo, organizirali su i svoju „školu“ sviranja na tamburicama. I baš s mladima. Ni Stara godina im nije smetala da marljivo vježbaju. A kad je takve volje, bit će i uspjeha, naravno da će biti. Pritom su se vodili onom starom mudrom uzrečicom „pouzdaj se u se i u svoje kljuse“, čini sam sve što možeš, vlastitim snagama, pusti pusta obećanja i neka tutorstva sa strane. Jer „tko drugome gaće veže, nakrivo mu tur stoji“.
A proslava 100. obljetnice društva se primiče, nije se za šaliti, velika je to obljetnica od koje boli glava, vrijeme je to od pet generacija, veliko je to vrijeme, valja se u najboljem svjetlu pokazati.
M.K.