OTOČAC – Lijepo je to kad se ljudima ima što čestitati, bilo na osobnoj razini (npr. rođendan, imendan, razne godišnjice i sl.), bilo to na nekoj široj razini, poput državnih i vjerskih blagdana ili kakva drugog povoda. To je prije svega pitanje uljuđenosti, dobrog odgoja i poštivanja onoga ili onih kojima se čestita. Pritom se nužno ne moraju dijeliti te vrijednosti koje se čestitaju, svakako se pozornost daje onome ili onima kojima se čestita. Barem bi tako trebalo biti.
Upravo je vrijeme kada su božićni blagdani kod katolika završili i kada dolazi vrijeme „kroz godinu“. I upravo na završetku tih božićnih blagdana nastaju božićni blagdani u svih onih koji ih slave po Julijanskom kalendaru, da budemo posve točni, nisu to samo pravoslavci (neki od njih) već ima i drugih kršćana koji slave po tzv. starom kalendaru. No to nije pitanje kojim se želimo baviti, pitanje je načina čestitanja.
Evo za Božić koji se slavi po Julijanskom kalendaru nema toga tko ga nije čestitao, ako ga je čestitao, izrekavši čestitku ovako: Hristos se rodi, va istinu se rodi. Dakle čestitka je na drugom jeziku, uobičajenom kod pravoslavnog svijeta. Malo je bilo čestitki koje bi glasile: Sretan Božić, ima ih, ali rijetko, što ne umanjuje namjeru čestitanja jer je čestitka sadržajno ista.
Nadalje, kada muslimani slave npr. Kurban bajram (koji je, nota bene na turskom, a ne arapskom jeziku), tada se svi čestitari trude izreći čestitku ovako: Bajram šerif mubarek olsun (što je čestitka opet na turskom jeziku). I to je u redu, nema se tome što prigovoriti jer se na umu imaju oni kojima se čestita, oni su bitni.
Ima i židovskih blagdana koji se čestitaju, poput Roš hašana i Jom kipur (naravno da još ima židovskih važnih blagdana), i ovdje se čestitaju ti blagdani koristeći njihovo nazivlje onako kako ga koriste Židovi. I to je posve u redu, čestitka je upućena onima koji slave određeni blagdan.
E sada ima jedna zanimljivost kada je u pitanju katolički Božić i Božić reformiranih crkava, odnosno božićni blagdani. Ima tome već više godina kako se izbjegava spomenuti Božić ili božićne blagdane, pa se počinje koristiti neka sterilna čestitka: Sretni blagdani. Koliko nam je poznato, krenulo je to iz Amerike pod egidom da se čestitanjem Božića dovode u neravnopravnost pripadnici drugih vjera, čak to ide dotle da ih to možda i vrijeđa (sic!), pa je tome dodano da su u to božićno vrijeme i židovski blagdani, pa da ne bi bilo „diskriminacije“, onda je pronađeno spasonosno rješenje „sretni blagdani“. Na to su se odmah nadovezali svi oni koji se lako uklapaju u nove pomodne trendove, iskazujući tako koliko su „napredni“, kako mijenjaju svijet „na bolje“, kako promiču „toleranciju“, dalo bi se još štošta tu kazati.
Ta i takva čestitka naravno da ne znači ništa, ona je bezlična. Čestitajući neke „blagdane“ zapravo ne čestita se ništa. Takva čestitka nema kod onoga kome je upućena nikakvu vrijednost, a po tome je onda bolje uopće ne čestitati jer to može biti, i jest, uvredljivo. A naglašeno je da je onaj komu se čestita u fokusu pozornosti. Pa ako jest, onda mu čestitaj onako kako on to očekuje, ili nemoj nikako. Ali kako je Božić i božićno vrijeme posve komercijalizirano (i to u nevjerojatnom obimu), eto, dosjetiše se ti, neka ostanu „blagdani“ koje će obilato naplatiti, neka bude Božić bez Božića. Neka to bude nešto kao povod nečemu, a najbolje da se pretvori u ništa.
Sada jedna usporedba, kako bi to bilo da se svima vjernicima koji slave Božić po Julijanskom kalendaru kaže: Sretni vam blagdani! Nezamislivo. Kako bi bilo da se muslimanima za Kurban bajran kaže: Sretni vam blagdani. Nezamislivo. Kako bi bilo da se Židovima za Roš hašana kaže: Sretni vam blagdani. Također nezamislivo.
A kako je onda zamislivo čestitanje „blagdana“ za sve one koji slave Božić i božićne blagdane po Gregorijanskom kalendaru?
Nezamislivo!
M.K.