ŠVICA – Čini se, a ne da se samo čini, već je to u pravilu tako, tek kad nešto izgubimo ili kad nam netko otiđe iz života ili zajednice, onda se rasplamsaju osjećaji vrijednosti, poštovanja, a mogli bismo reći i žala. Žala možda za onim propuštenim što smo mogli učiniti, a nismo, a sam Bog zna zašto nismo. Mogli smo, a nismo. Tempi passati.
Oduvijek je bilo poštovanje između vjernog naroda u Švici i njihova donedavna dugogodišnjeg župnika popa Mile Rajkovića. Vjerujemo i obratno. Ali tek kada je pop Mile umirovljen i kada je promijenio mjesto boravka preselivši se u Gospić u dom za umirovljene svećenike, vjerni narod u Švici kao da je ostao iznenađen. Došli su novi svećenici, nije da ih vjerni narod ne prihvaća, lijepo „mašidu“, lijepo „prodikujedu“, ma sve to je, ali pop Mile je pop Mile. Dođe on u Švicu, povremeno drži „maše“, ali kao da to nije dosta, skupina vjernika (vjernica) raspalila je pravo u Gospić posjetiti ga, vidjeti kako on tamo živi, je li mu dobro, ma pričalo se o svemu i svačemu. S dozom nostalgije, obostrane.
M.K.