OTOČAC – Bože mili što joj se dogodilo? Je li bijesna, il je samo tužna? Možda se samo „oštimala“, možda se samo naljutila, možda je samo na ovaj način pokazala gazdi ili gazdarici da joj je nešto nažao napravljeno. Il je samo sjeta u pitanju? Tko li će ga znati kakve se misli roje u mačjoj glavi.
Jer, baš kao i ljudi, i mačke imaju svoje „mušice“, neki govore i o mačjim karakterima. Može biti, jer kao mački ne možeš zapovijedati, svojeglava je, kad hoće – hoće, kad ne će – ne će, nije ona poput psa. Jer u odnosu na psa, vele da mačka ima stav, da ima svoje „ja“, a pas nema u svojoj poniznosti i ulagivačkom karakteru. Pas je vječiti prijatelj, mačka samo kad ona to hoće.
A kada se ovako zavuče iza fotelje ili kauča, tko li će ga znati što nam poručuje? Znaju li „šaptači mačkama“? Možda. Još i to, sve košta, kud je sve skupo, tud plaćaj i šaptača mačkama. Ako se „naprnjila“, i odljutit će se kada ogladni. Jer ona od miša ništa ne zna, zna za Whiskas i takvu biranu hranu, miš bi joj možda poslužio za igru.
Eto, dokle smo stigli. Mačkama daj Whiskas, a ljudi neka uzgajaju i debele se prženim skakavcima i zrikavcima. Ne će dugo trebati da nas počnu uvjeravati da je mišje meso prava delikatesa. Sjajne li budućnosti ljudske.
Eh, da je pokatkada barem biti mačka.
M.K.