PROZOR – Medvjed je nadasve zanimljiva zvjerčica, ima milo ime, pa ni po izgledu nije odvratna, ne prave se bez veze plišani medvjedići maloj dječici kao igračke. Sav onako okrugao, okrugle glave, okruglih ušica, crnih okica, dođe čovjeku da ga ide podragati.
I taj isti medvjed, koji voli med, i odakle mu ime, katkada odluči provjeriti košnice, da vidi napreduju li pčelinja legla, jesu li pčelinje zajednice vitalne i zdrave. Ali u tom svom poslu bude i nespretan, šape su to, pa koju košnicu i razvali. Pa kada je već razvali, ionako joj pomoći nema, a da ne propadne med, malo se i pogosti, baš kao na ovoj fotografiji na Šatrićima, ne uz samu vodu, već pod gorom.
A kad je riječ o medvjedima, valja podsjetiti da njihov naziv potječe upravo od meda. Ne može se ne zamijetiti da je taj naziv poznat u gotovo svima slavenskim jezicima: ruskom (медведь), ukrajinskom (sa zanimljivom varijacijom vedmid), bjeloruskom (мядзведзь) poljskom (varijacija niedźwiedź), češkom i slovačkom (medvěd, nedvěd), svima južnoslavenskima osim makedonskoga i bugarskoga (kod njih je mečka). Jedni etimolozi drže da medvjed potječe iz praslavenskoga jezika - prasl. *medvědь, što dolazi od riječi med i jesti, odnosno u prijevodu bi to bilo „onaj koji jede med“. No drugi smatraju da je etimologija malčice drugačija, da je temelj u riječi med, ali da je nastavak u glagolu vidjeti (med+vědь ~ vědě, viděti, větati (< ie. *weyd) ~ -vjet, vidjeti, vijest), što bi se moglo prevesti kao „onaj koji vidi (zna) gdje je med“. Interesantno je da u sanskrtu „madvadi“ znači - onaj koji jede med.
M.K.