OTOČAC – Pala je! Ma tko je to pao? Pa stara breza ispred gradske kuće. Pala je ona legendarna breza koja se bila nakobedrila prema cesti, kao da se odmalena otklanjala od gradske vlasti. I bila baš onako neugledna. Nimalo vitka, ni visoka, nego jadna i kukavna, izrod roda svoga.
I bome joj jutros dokončaše motorne pile, otpiliše je, to njezino jadno deblašce ispiliše, a grančice pobacaše u kontejner. Kao da je nikada nije bilo. Ako se dobro sjećamo, bila je tamo i nekakva stara borina, očepušanih grana, samo je na vrhu imala zelenu kitu. Tu borinu su posjekli ranije, a brezu ostavili kao sprdnju.
A na pitanje zašto je srdaše, krivu brezu, od komunalnih redara dobiše odgovor da je – crpila mnogo vode. A tamo cvjetnjak, svakog proljeća sade se rožice, svi fela i boja, i onda ta nikakva breza posrče im svu vodu, a cvijeće treba vodu, treba ga ljeti svako jutro zalijevati i trošiti vodu. A vodi nije do obijesti, treba je štedjeti na svakom koraku, osobito kada vode u Gackoj pomanjka i kada je srknu Senjani i njihova zločesta djeca. A da bi zločesta djeca imala dosta vode (za puniti bazene), eto i jedna breza morala je platiti svojom glavom. To je ta fina obzirnost prema susjedima koji ti rade o glavi. Okrenut je i drugi obraz. Svaka čast!
I.B.