Stojiću „ne pakovati“ !

OTOČAC – Da se ovakvo nešto napravi komu drugome, osobito miljenicima lijeve i liberalne scene, onda bi se svi digli na zadnje noge, javno osuđivali, prozivali, zabranjivali, tražili sankcije i svaku moguću vrstu represije. Čak bi se i „institucije sustava“ angažirale zbog narušavanja ljudskih prava. A kada se to radi onima koje takvi ne vole, prvi stupanj je neku osobu proglasiti „kontroverznom“, kada se nekome dade takva etiketa – lov je na nju dopušten. Upravo se to ovih dana događa don Damiru Stojiću, srećom to njega nimalo ne zabrinjava, znade s kim ima posla.  

Ti i takvi mediji su s radošću uglas kliknuli i u naslove crnim masnim slovima istakli kako je zagrebački nadbiskup Kutleša smijenio don Stojića. Već sama ta sintagma sugerira da ako je netko smijenjen jer je počinio nešto što nije dobro, nešto neželjeno, nešto zbog čega je morao biti smijenjen. Drugi mediji, ali s istom nakanom, su napisali da je nadbiskup – razriješio Stojića. I to je jednako tako snažno, ali činjenično ispravno rečeno. No to nije samo ovih dana učinjeno, već su jujuškali 2020. slaveći kako je nadbiskup Josip Bozanić – smijenio Stojića. Tako biskupi Stojića smjenjuju, a on uvijek u Hrvatskoj, obavlja službu svoju.

Čime je to don Stojić zaslužio pozornost tih medija i te lijeve anacionalne scene? Pa svojim poslanjem, to je već dosta. Zatim jasno izrečenim stavovima u pitanju vjere, morala, Crkve i hrvatskog naroda. Nije se on užimao javno reći sve ono što lijeve uši ne vole čuti. Ukazivao je i prokazivao moralnu nakaznost u koje hrvatsko društvo upada, na ono u što ga takvi guraju, na sve zabrane koje se slobodnomislećim ljudima nameću, dalo bi se toga dosta nabrojiti. Posebno ih je smetalo što je don Stojić salezijanac, a salezijanci se bave mladima. Njegovi uspjesi u radu s mladima u Zagrebu su bili ljevici i ateistima nepodnošljivi, to je već bio znak za uzbunu i napade svih vrsta. Jer „kontroverzni“ Stojić djeluje „destruktivno“ među studentima i mladima, a to je po njima dugoročno štetno i nedopustivo. Osobito je „opasan“ njegov rad s mladima, da je radio sa starima i starijima, vjerojatne takvih reakcija ne bi bilo, ali „on nam kvari mladost“ za duga desetljeća. Tu je problem, tu je bolna točka. Vjerom se remeti ideološko usmjerenje cijelog društva.

I na kraju, kada se nije mogla napraviti bura u čaši vode, za nekoliko dana pojaviše se umjereni članci po medijima u kojima se pokušava pojasniti da je to samo redovita godišnja procedura premještaja svećenika u jednoj biskupiji, konkretno u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a kako je don Stojić redovnik, njegovi poglavari reda će predložiti nadbiskupu Kutleši gdje ga u budućnosti rasporediti kao svećenika i duhovnika.

Treba usput i ovo kazati, don Stojić je dijete hrvatske dijaspore. U Kanadi je završio osnovu i srednju salezijansku školu, a teologiju je završio na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Po rođenju i odrastanju jako dobro su mu (iz prve ruke) poznati problemi „zapadnoga svijeta“ i sva dekadencija koja ga sve više obuzima. I na koju reagira. A to „ne smije“, u protivnom bit će „kontroverzan“.

M.K.