Da se podsjetimo ...

OTOČAC – U školi učite to što učite, a što učite – e time dirigira režim koji je na vlasti. Tako je i autor ovog članka učio da je Drugi svjetski rat započeo 6. travnja 1941. kada su mrske Švabe napale zrakoplovima Beograd. I da je rat trajao eto nekih četiri godine i još mjesec i nešto dana.

Nije se npr. izričito spominjalo da je Drugi svjetski rat započeo 1. rujna 1939. godine, dakle godinu i pol dana ranije, napadom Nijemaca i Rusa na Poljsku. A baš se to tako dogodilo.

Poznato je da su ministri vanjskih poslova von Ribbentrop i Molotov u Moskvi sklopili tajni ugovor o suradnji, bolje rečeno o podjeli Poljske. Bilo je to 23. kolovoza 1939. g., svega devet dana prije napada na Poljsku. Zapravo radi se o paktu o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i SSSR-a. Kako je to prijateljstvo završilo, pokazala je povijest.

Dakle, Hitlerova Njemačka (nacistička) inscenirala je napad na svoju graničnu postaju s Poljskom da bi imala povoda provaliti u tu zemlju i zauzeti dijelove dogovorene u Moskvi. Dva dana kasnije, dakle 3. rujna, s istoka je provalio Staljinov (komunistički) SSSR i zauzeo ostatak Poljske koji mu je spomenutim Paktom osiguran. Do 17. rujna okupirali su istočni dio Poljske.Eto, tako su zajedničkim i združenim snagama Drugi svjetski rat započeli nacisti i komunisti napadom i okupacijom jedne slobodne države – Poljske.

No, Staljin je onako „usput“ tom prigodom okupirao i baltičke države Estoniju, Letoniju, nek' se nađe. Litvu je prisilio na kapitulaciju već sljedeće godine.

Hitler nije stao, već tijekom travnja 1940. g. okupirao je Dansku i Norvešku, tijekom svibnja i lipnja  okupirao je Nizozemsku i Belgiju, zajedno s Rusima raskomadao je Rumunjsku krajem ljeta te godine, Staljin je okupirao Moldaviju, zauzeo Bukovinu, ma tko bi to sve nabrojio što su bratski režimi sve učinili po Europi.

Naravno da se ovo nije u nastavi za vrijeme bivše Juge tako jako isticalo, isticala se Njemačka koja je napala, a prešućivao se „bratski“ SSSR. Jer ako je „bratski“ SSSR koga i okupirao, to je bilo „za njegovo dobro“, to je bilo „progresivno“, na taj način se širila „socijalistička revolucija“, sve je to bilo „poželjno“. Sretne li zemlje i sretnog li naroda koga okupira „bratski“ SSSR!

I naravno da su jugoslavenski komunisti o tome kao kurve šutjeli, nisu ni pisnuli na Hitlerove okupacije navedenih zemalja, kamoli jauknuli, nisu napadali ni SSSR (Bože sačuvaj to), a bome ni Hitlera – bili su tada u savezništvu s nacistima jer tko bi se uopće usudio postaviti pitanje o ispravnosti odluke „druga“ Staljina. Valjda on zna što je za svijet najbolje, i za radničku klasu, odnosno za Komunističku internacionalu. Puka je to istina, naravno koja nije zgodna za spomenuti. Ni dan danas.

Tek kad je Hitler operacijom Barbarossa 22. lipnja 1941. napao SSSR, e onda komunisti „okrenuše ćurak“, dosjetiše se i tobože odvrgnuše u šumu ratovati protiv mrskog im nacizma. Zanimljivo.

M.K.