Posljedice predstavljanja najnovije knjige J. Fajdića

GOSPIĆ – Nedavno je u Gospiću, bilo je to 5. listopada, upriličeno predstavljanje nove knjige prof. dr. Josipa Fajdića pod nazivom Portreti zaslužnih Ličana u znanosti i kulturi i njihova djela. Knjigu su publici predstavili doc. dr. Ivan Brlić – recenzent, dr. Ivica Mataija i sam autor prof. dr. Josip Fajdić.

A, kako je i sam autor naveo, radi se o portretima stotinjak doista zaslužnih Ličana u znanosti i kulturi, zaslužnih jer su promovirali svoj kraj i svoju Hrvatsku.

Autor je podijelio knjigu po cjelinama djelatnosti kojim su se ti ljudi bavili, tako su izdvojene prirodne znanosti, društvene i humanističke znanosti i tehničke znanosti. Posebna poglavlja se odnose na svećenike u znanosti i u književnosti, biomedicini i zdravstvu te na likovnu umjetnost, kazalište i film. To je bio jedan od kriterija, a drugi je bio mjesto rođenja, odnosno podrijetlo. U knjigu je uvrštena i određena skupina zavičajnih znanstvenika sakralnog podrijetla koji su bili velikani vjere i duhovnosti, uvršteni su pisci i pjesnici, teolozi i teološki publicisti. 

Čovjek bi rekao da je to lijepa stvar, da je autor Fajdić sebi dao truda izabrati od brojnih zaslužnih stotinjak osoba po navedenim kriterijima i po njegovoj prosudbi tko zavrjeđuje biti u knjizi. To je poput pjesničkih ili proznih antologija, stvar je odabira pojedinca.

I sve bi to bilo lijepo i dobro da ova knjiga nije izazvala reakcije više kod onih koji se nisu našli u njoj (a manje kod onih koji su uvršteni), a smatraju da im je bilo mjesto među zaslužnicima. Autor je nakon predstavljanja „imao što čuti“ od pojedinaca koji su doslovno iskazali svoje neslaganje, koji su mu rekli da im je mjesto u knjizi, koji su prigovorili autoru na tome što nisu, koji su se obrušili na recenzente i – koji su se osjećali uvrijeđenima i povrijeđenima. Iskalili su sve svoje nezadovoljstvo. I na taj način pokušali obezvrijediti knjigu. Ali verba volant, littera scipta manet.

Zato je krajnje nezahvalno ovakve knjige priređivati sa živućim akterima, uvijek će netko od njih biti nezadovoljan, smatrati se (pre)važnim po njegovim osobnim kriterijima, mnogo jednostavnije je to raditi s „mrtvim pjesnicima“, čak i uputno.

M.K.