OTOČAC – Kada je u pitanju narodno nazivlje faune, još kako-tako, nema tu nekih iznenađenja, crv je crv, konj je konj, miš je miš, malo se tu može zamijetiti razlika. Ali kad je flora u pitanju, e tu je pravo obilje narodnog nazivlja, svaka sredina neku biljku naziva drugačije, za istu biljku nazivi često ni po čemu ne sliče. I u tome je prvo bogatstvo hrvatskoga jezika, njegovih narječja i organskih govora.
Evo ova biljčica na fotografiji, doduše nije divlja, već pitoma, većinom se naziva – ciklama. Ali nekada su je stare žene nazivale posve drugačije, nazivale su je – košuta. Koji lijepi naziv, a zašto košuta, ma tko će to znati. Možda zato što divlja raste u šumarcima, skrivena u lišću, baš kako se i košuta ponaša skrovito i tiho. Ili je etimologija posve neka druga, danas zaboravljena.
A kad se među starim ženama kaže ciklama, onda su one mislile na primule, one pitome, zasađene u petnjake, to je za njih bila ciklama. Barem je tako bilo u Kompolju, možda još ponegdje.
M.K.