Dan državnosti u Otočcu okrunjen izložbom

OTOČAC – Dan hrvatske državnosti u Otočcu teško da je mogao završiti na ljepši i sadržajniji način, u Gačanskom parku hrvatske memorije u dvorištu crkve Presvetog Trojstva bila je u popodnevnim satima postavljena izložba Svitlo hrvatskoga križa hrvatskoga branitelja i umjetnika Zlatka Franića iz Zadra.

Ova izložba je jedinstven primjer tzv. topovske umjetnosti, a predstavlja 32 simbolične svjetlosne instalacije koje je Franić izradio od čahura haubica i topovskih granata iz Domovinskoga rata. Na čahurama je izrezbario vjerske i nacionalne motive i svaka od njih šalje duhovnu i domoljubnu poruku. Mesingane čahure su različitih veličina, preostali su dio nekadašnjega topovskoga oružja, a autor u svaku čahuru stavlja crvenu ili bijelu žarulju da bi zračile toplinom, širile svjetlost i slale poruku mira. Svojim djelima autor je htio dati mironosno značenje i izložba je postavljena u tom duhu.

Iako su artefakti postavljeni u popodnevnim satima, izložba je otvorena tek uvečer, u 21 sat. To je učinjeno zato da bi do izražaja mogle doći skulpture (slobodno se mogu tako nazvati umjetnički obrađene čahure jer su trodimenzionalne), taj fini rad umjetnika, odnosno različiti motivi koji plijene pozornošću.  

Neka ostane zabilježeno, do ove izložbe teško da bi došlo da nije bilo pregnuća popa Ante Luketića, pop Ante je odranije upoznat s Franićevim radom i smatrao je da je Dan hrvatske državnosti idealno vrijeme da se ova izložba postavi u Otočcu. A slučajnost je htjela da je autor pripremio 32 izloška, baš onoliko koliko je skulptura u Gačanskom parku hrvatske memorije. Tu ideju su podržale braniteljske udruge s područja grada Otočca, suorganizator izložbe je bila i Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, a pokrovitelj Ličko-senjska županija. Zamisao o postavljanju i otvaranju izložbe se zaokružila, sve je odrađeno domaćim snagama na posve dragovoljnoj osnovi, ali srca puna vjere i domoljublja, što ima neizmjernu vrijednost.

Prilikom otvaranja izložbe Svitlost hrvatskoga križa, uvodnu besjedu dao je pop Ante Luketić, ističući dan kada se izložba otvara, ističući vrijednost i posebnost same izložbe, ističući da je to fina najava proslave 1.100 godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva koja će se slaviti dogodine. Na njegovu licu se vidjelo zadovoljstvo s realizacijom ove izložbe, okupljenom publikom, osobito mladim ljudima, braniteljskom populacijom i svima onima koje hrvatska povijest i sadašnjost živo zanimaju. A ima ih!

O knezu Borni, kao prvome zabilježenom i nespornom hrvatskom knezu (dux) govorio je predsjednik Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke Milan Kranjčević, dajući kontekst vremena u kojemu se pojavljuje Borna (početak 9. st.) u srazu tadašnjim političkih sila – Bizanta i Franačkoga Kraljevstva, odnosno Carstva. Knez Borna, najprije kao knez Gačana, a potom knez Dalmacije i Liburnije okrupnio je značajni teritorij od Raše u Istri, sadašnjega Hrvatskog primorja, sadašnje Gacke, Like i Krbave te sjeverne i srednje Dalmacije u jedinstven teritorij, na kojemu je tek za jedno stoljeće uspostavljeno Hrvatsko Kraljevstvo, odnosno pojavio se prvi hrvatski kralj Tomislav.  

Autor Zlatko Franić je okupljenoj publici pojasnio kako je do rada na topovskim i tenkovskim čahurama došlo, kako su se neke okolnosti ispreplele i jednostavno mu otvorile polje rada, otvorile mu vrata umjetničkoga, a onda je sve to godinama teklo poput rijeke, nastajali su novi i novi artefakti, kojih ima rasutih diljem svijeta, od Kanade do Australije, naglasivši koliko je izložba priredio diljem Hrvatske.

Čast da izložbu otvorio pripala je umirovljenom pukovniku HV-a Davoru Peitelu koji je prije formalnog otvaranja ukratko evocirao vojne uspjehe 133. otočke brigade ZNG-a, odnosno HV-a u obrani Gacke i ovoga kraja Lijepe Naše, da bi potom paljenjem svijeće na jednoj od skulptura otvorio izložbu.

Svatko tko je bio na otvaranju mogao je zamijetiti da je publiku izložba i te kako zanimala, autor Franić nije žalio truda da od čahure do čahure ispriča priču kako je nastala, kada, povodom čega, i sve tako redom do one zadnje 32. Zanimanje publike je potvrđeno time da se nije nakon otvaranja razišla, kako to obično bude, nego je s pomnjom poslušala autora, zadržavši se dugo vremena u Gačanskom parku hrvatske memorije.

I vrijeme je bilo sklono ovoj izložbi, prognoze nisu bile dobre, kiše ipak nije bilo, „pustila“ je da se izložba postavi i otvori i na taj način okruni u Otočcu Dan hrvatske državnosti i najavi 1.100 obljetnica Hrvatskog Kraljevstva iduće godine.

Na najljepši mogući način stvoren je hrvatski pleter vjerskoga, domoljubnoga, kulturološkoga i braniteljskoga, kao osnove na kojoj počiva i mora počivati samosvojnost hrvatske države i hrvatskog bića. Sve drugo je samo dim i prašina koje raznosi vjetar nemilosrdna i stranputicama zavedena Svijeta.

J.B.