ŽVS FD Otočac – nove otočke Sibireje?

OTOČAC – Jučer je u popodnevnim urama bio The Coklje Fest. A kakva ti to bila manifestacija da nema glazbe, i ne to one obične, iz zvučnika, već prave, žive glazbe. Kad se još potrefi da da glazba plijeni svojom izvedbom, e onda je pravi dar za uši.

Tako su jučer u gradskom paviljonu nastupila Ženska vokalna skupina Folklornog društva Otočac, koju vodi Verica Dasović. A kada u pomoć priskoči i Zvonimir Tonković, visokoškolovani glazbenik na tamburici, e onda je to već praznik za uši. I doista, djevojke su uz Zvonkovu pratnju pokazale (i dokazale) što znaju, neki ih nazvaše da su nasljednice nekadašnje skupine poznate pod nazivom Sibireje. Tog sastava se danas malotko i sjeća, mnogi su napustili ovu dolinu suza i preši na neko bolje mjesto, no ipak ima ponetko tko to pamti.

Sastav Sibireje oformio je i vodio otočki poznati glazbenik Ive Burić. To ime je mnoge zbunjivalo, neodoljivo je asociralo na Sibir, na gulage, na Staljinova progonstva, na hladnoću i sve ono što Sibir u negativnim konotacijama nosi. Ali Burić, inače 70. godina prošlog vijeka progonjen kao hrvatski nacionalist, dosjetio se jadu, a da se neuki režimski ljude tome ipak ne dovrgnu. Naime u botanici je poznata grmolika biljka, cvijet, pod nazivom Sibiraea croatica. Endemična je to biljka iz porodice ruža, koja raste na sjevernom i južnom Velebitu. A tu biljku Englezi nazivaju Croatian sibirea, Nijemci Kroatische Blauspiere, Francuzi sibiraea croate, Talijani sibirea croata, Slovenci hrvaška sibireja, da ne nabrajamo dalje. Burić je izostavio drugi dio naziva, ostavio je prvi jer ova biljka ima svoje stanište doista u južnom Sibiru, a onaj tko je imalo baratao botanikom znao je da je i – croatica. I tako su hrvatske Sibireje pjevale sve u šesnaest u doba komunizma iz hrvatskih i inih grla, ali skupina je tada u doba „narodnog režima“ hrvatsko morala nositi prikriveno a da to ni ne zna. Bila je to Burićeva velika pobjeda i osobno zadovoljstvo.

M.K.