OTOČAC - Ulaskom partizana u Zagreb 9. svibnja 1945., Hrvatska pravoslavna Crkva je faktički prestala djelovati, a patrijarh Germogen je uhićen i pritvoren. Istraga nije trajala dugo, jer je već 29. lipnja 1945. održano prvo i zadnje suđenje pred Vojnim sudom Komande grada Zagreba pod predsjedanjem kapetana Vlade Ranogajca. U noći s 29. na 30. lipnja 1945. ubijeni su patrijarh Germogen, sve svećenstvo ove Crkve i mnoštvo pravoslavnih vjernika. Patrijarh Germogen jedini je poglavar neke autokefalne crkve ubijen u Drugome svjetskom ratu, a HPC jedina je crkva u svjetskoj povijesti uništena na ovaj način – ubijanjem cijelog klera.
A „sudilo se“ na temelju Uredbe o vojnim sudovima, novi kazneni zakonik još nije postojao. Patrijarh Germogen je proglašen krivim jer „je primio položaj, ime i naslov mеtropolita zagrebačkog i patrijarha tzv. Hrvatske pravoslavne crkve, kako bi se razbilo jedinstvo srpskog naroda u Hrvatskoj”. Zanimljivo je da jedan sud sudi “otpadnicima“ jedne Crkve u korist druge.
Komunistički vlastodršci su posebnu pažnju posvećivali pravoslavnim svećenicima optužujući ih zbog kršenja Ustava Srpske pravoslavne crkve (kojoj nisu pripadali), a što predstavlja unutarcrkvenu pravnu regulativu, a ne može se odnositi na svjetovni, a pogotovo ne na vojni sud. A taj sud kažnjava pravoslavne svećenike jer nisu povrijedili „zadanu vjernost“ državi ili narodu, već Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Niti u Ustavu SPC ne postoji smrtna kazna za bilo kojem prekršaju. Sama ta činjenica prokazuje ideju koja stoji iza tog pokreta, a to je služenje genocidnoj velikosrbijanskoj ideji pod svaku cijenu. Pritom nije im bilo bitno jesu li svećenici Hrvatske pravoslavne crkve osobno sudjelovali u zločinima, već se kao zločin proglašava samo postojanje Hrvatske pravoslavne Crkve i svrstava ju načelno među zločinačke organizacije i tako osuđuje i one svećenike, koji prije nisu bili u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi.
2007. godine na zagrebačkom je groblju Miroševcu blagoslovljen po pravoslavnom obredu kenotaf (jer se ni danas ne zna gdje su pokojnici pokopani) ubijenim pripadnicima Hrvatske pravoslavne Crkve. A svaki pokušaj traženja kosti pobijenih svećenika u Hrvatskoj je nailazio na velike otpore, i još uvijek nailazi.
Zanimljivo je da se partizani nisu obračunavali sa svećenicima i vjernicima Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj a koji su otvoreni bili na strani neprijatelja, „okupatora“, „domaćih izdajnika“, njima se sve toleriralo, a mete su bile probrane po etničkom ključu, pobijeni su oni koji su nosili hrvatsko ime, a ne zato što su bili pravoslavne vjere.
Prema sjećanjima svjedoka, patrijarha Germogena, 85-godišnjeg starca su psihički i fizički zlostavljali, vodeći ga razodjevenog po ulicama Zagreba. Da ga izrugaju i omalovaže na krajnje svirep način. Patrijarh Germogen je jedini poglavar neke autokefalne crkve ubijen u Drugom svjetskom ratu, a Hrvatska pravoslavna Crkva je jedina je crkva u svjetskoj povijesti uništena – ubijanjem cijelog klera. To je činjenica, sva opravdanja su uzaludna
M.K.