Hrvatski jezik i hrvatski narod postoji – zagrmio je dr. Starčević 1852.

OTOČAC - Na današnji dan, 18. kolovoza 1852. godine, dr. Ante Starčević je u Narodnim novinama prvi put formulirao osnovne o vrijednostima i povijesnosti hrvatstva. Bio je to odgovor na napis Srpskog dnevnika koji je osporio hrvatsko ime i jezik. Naime, u to su vrijeme sve srpske novine promicale misli Vuka Stefanovića Karadžića iz teksta Srbi svi i svuda. Karadžić je nastojao dokazati da su svi štokavci Srbi (kao da danas ima neke razlike – sic!), ali triju vjera: pravoslavni, katolici i muslimani. Hrvate kajkavce Karadžiću je proglasio Slovencima želeći negirati postojanje Hrvata uopće. Karadžić je tako postavio ideološku osnovu za stvaranje Velike Srbije.                                         

Starčevićev odgovor bio je oštar, ustvrdio je da postoji hrvatski jezik i hrvatski narod, da su stari dubrovački pisci i Marko Marulić pisali hrvatskim jezikom. A Srbijanci i danas „gude“  kako je to njihova književnost i njihovi pisci. A notorna je činjenica da za vrijeme turske vlasti Srbija nije imala neku književnost, bolje reći nikakvu, pa svojatanje tuđega ima za cilj prikazivanje kontinuiteta srbijanske književnosti iz srednjeg u moderni vijek.

Do kraja života Ante Starčević se zalagao za pravo Hrvata na vlastiti jezik i obnovu hrvatske države te od Austrije i Mađarske tražio da se državnim ugovorom uspostavi cjelovitost hrvatskih zemalja, uz Bansku Hrvatsku i Slavoniju, još i Dalmaciju, Međimurje i Vojnu krajinu odmah, a u budućnosti Bosne, Hercegovine, Istre i Slovenije. To je kasnije postao prijedlog trijalističkog uređenja i političke reforme Austro-Ugarske, u kojoj se prije I. svjetski rat razgovaralo o uvođenju treće komponente vlasti i slavenske nacionalne jedinice na jugu monarhije.

M.K.