Sinoć predstavljene 'Priče iz Gacke'

OTOČAC – Još uvijek u Mjesecu hrvatske knjige, sinoć je u Narodnoj knjižnici u Otočcu predstavljen novi naslov autorice Jelene Benčić. Radi se o njenoj zbirci Priča iz Gacke.

U ime suorganizatora ovog predstavljanja, na samom početku se brojnoj publici obratila ravnateljica Knjižnice Jadranka Prša, a potom je dirigentski štapić preuzela Manja Kostelac-Gomerčić, predsjednica KUBS Baštinica, inače nakladnika ove zbirke priča.

Kako je Kostelac-Gomerčić naglasila, radi se o 35 priča koje potječu iz tri različita vremena, moglo bi se reći i ciklusa. Tu su uklopljene Benčićkine priče objavljene u Otočkom dekameronu (10 tematski zadanih priča), zatim je tu 18 priča objavljenih u Koronameronu, a sedam priča je autorica naknadno napisala.

Predstavljanje ove zbrke proviđeno je s dvije glazbene izvedbe Zvontona, kako je Kostelac-Gomerčić kazala za prof. tamburice Zvonimira Tonkovića. Izvedbe su bile više nego impresivne, slušatelj se nije mogao oteti dojmu da svira pola orkestra, a ne jedan izvoditelj na jednom instrumentu. Također je predstavljanje bilo proviđeno i čitanjem ulomaka iz nekoliko Benčićkinih priča, najprije iz Žetve na mjesečini, potom priče Kič vraže na!.

Svoj osvrt na Benčićkine priče dao je spisatelj Goran Jurković, a kako je to istakla Kostelac-Gomerčić po privi puta se u tome okušao. I to više nego uspješno, Jurković je istakao autoričine motive i teme koje se prelamaju kroz ljubav prema zavičaju. Benčićka voli pisati o starim vrijednostima, o običajima, poput prela, čijane, biljačine, svega onoga što nestaje ili je već nestalo. Ona to otima od zaborava, a vješto uklapa i lokalne idiome u standardni jezik – zaključio je Jurković.

Manja Kostelac-Gomerčić, kao urednica Priča iz Gacke, naglasila je autoričinu sposobnost da u kratkim formama zaokruži misao i poruku, navodeći da je Lička priča – roman u malom. Benčićkina glavna odlika pripovijedanja je jednostavnost protkana emotivnosti, što rađa prijemčivost njenih redaka kod publike.

Kostelac-Gomerčić je imala potrebu istaći da je lektorica Kristina Varda zamijetila, i u svom osvrtu u knjizi posebno istakla, da se autorica koristi tzv. hibridnim jezikom, naime u standardni jezik uklapa i lokalizme koji su joj potrebni i bitni u pričanju.

Na predstavljanu ove zbirke sudjelovao je i slikar Špiro Dimitrović, poznat otočkoj likovnoj publici od ranije. Dimitrovićevim crtežima (izrađenih u tehnici pointilizma) obogaćena je Benčićkina zbirka. Kako je i sam slikar naglasio, začudno je kako su se priče i njegove slike tako skladno uklopile, premda su slike nastale davno, davno ranije nego se autorica latila pisanja priča. Teško je to objasniti, ali spojem dvije umjetnosti u ovoj knjizi postignut je takav sklad, rijetko viđen – naglasio je Dimitrović.

Na kraju je sama autorica kazala da se u svom stvaralaštvu bavi „malim ljudima“, da se „velikih ljudi“ plaši, a to je vjerojatno i odraz njena bavljenja humanitarnim radom u kojem se susreće baš s običnim, malim čovjekom.

U Narodnoj knjižnici bila su izložena i neka od djela Špire Dimitrovića.

M.K.