OTOČAC – Vjerojatno se toga malo ljudi sjeća, na današnji dan 1995. godine međunarodna zajednica (ma što god to značilo) javnosti je predstavila famozni Plan Z-4. Z-4 naziv je za Nacrt sporazuma o Krajini, Slavoniji, Južnoj Baranji i Zapadnom Srijemu, kojeg su izradili veleposlanici zemalja Kontaktne skupine: SAD-a, Rusije, EZ-a i UN-a (koje su se sastajale u Zagrebu u ruskom veleposlanstvu od 22. ožujka 1994).
A što su to tada „mudre glave“ smislile? Državu u državi! Plan je sadržavao praktični plan stvaranja srpske države na okupiranom teritoriju Hrvatske. Po planu „Z-4“, tzv. Srpska Krajina imala je pravo na: predsjednika, parlament, vladu i sudove, ime, zastavu, grb, vlastiti novac, upotrebu jezika i pisma, pravo na vlastite poreze, vlastitu policiju, vlastitu carinu i sklapanje međunarodnih ugovora – što su većinom atributi državnosti nekog naroda. Hrvatska vojska bi mogla ući u Srpsku Krajinu samo na poziv predsjednika te „države u državi“, hrvatski zakoni na tom teritoriju bi se provodili samo uz suglasnost Vlade Srpske Krajine, dok bi sporove između Krajine i Hrvatske rješavao poseban Ustavni sud.
Odbor za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih područja na saborskom zasjedanju 6. ožujka 1995. zaključio je da je plan Z-4 za Hrvatsku neprihvatljiv. Nešto ranije Odbor za Ustav konstatirao je da je plan suprotan hrvatskom Ustavu koji se protivi federalizaciji i konfederalizaciji Hrvatske. Hrvatska je samo načelno prihvatila plan kao polazište za pregovore s odmetnutim hrvatskim Srbima, dok istodobno pobunjeničko rukovodstvo iz Knina nije željelo primiti plan od 53 stranice i nekoliko priloga, a srbijanski predsjednik Milošević nije čak želio ni primiti četvoricu veleposlanika.
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio je svjestan što taj plan znači za Hrvatsku, mudro je taktizirao, a kako su odmetnuti Srbi konačno odbili taj plan, stvori su uvjeti za operacije Bljesak i Oluju.
M.K.