U Otočcu održana tribina u 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva

OTOČAC – Ogranak Matice hrvatske u Otočcu upriličio je tribinu u 1100. godini Hrvatskoga Kraljevstva, koja je održana 4. lipnja u Gackome pučkom otvorenom učilištu, a nakon otkrivanja spomen-ploče žrtvama ORJUNE 4. ožujka 1923. godine.

Tribinu je otvorio predsjednik Ogranka Matice hrvatske Anđelko Zdeslav Kaćunko, naznačivši povod, a to je 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva, i najavivši teme o kojima će biti govora. Pritom je publici ukratko predstavio dr. Marija Jareba s Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu, kao prvoga govornika, a potom i dr. Željka Holjevca - ravnatelja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba, kao drugoga govornika.

Dr. Jareb je za svoju temu odabrao Slavnu godinu prvoga kralja: Obilježavanje tisućite obljetnice Hrvatskoga kraljevstva 1925. g. Već se iz naslova moglo naslutiti da će imati osvrt na samo osobu kralja Tomislava, objasnivši da Tomislav nije povijesni i nacionalni mit, već da je bio stvarna osoba o kojoj postoje malobrojni, ali neprijeporni dokumenti, u čiju vjerodostojnost ne treba posumnjati jer potječu iz papinske kancelarije 10. vijeka. I u tim dokumentima Tomislav nosi titulu „rex“ (kralj) što nije puka slučajnost ili čista kurtoazija, kako su to nastojali „dokazati“ neki povjesničari neskloni hrvatskome ranom srednjem vijeku i pojavi hrvatske državnosti. A sve je to vezano za glasoviti prvi Splitski crkveni sabor gdje su se rješavale važne stvari za Katoličku Crkvu na ovoj strani Jadrana.

Nadalje je dr. Jareb razumljivim jezikom i sistematski objašnjavao kada se i zašto pojavila potreba obilježavanja 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Naime kraj Tomislav je tijekom vjekova pao u povijesne tmine, malotko se njime bavio, i tek su tijekom 19. stoljeća povjesničari ponovo osvjetljavali taj dio hrvatske i europske povijesti i zaključili da je bilo prije Tomislava hrvatskih vladara (dux), ali da niti jedan nije ponio titulu kralja te da je on prvi (dokumentirani) hrvatski kralj. Tomislav je bio kralj možda i koju godinu ranije, ali 925. je u vatikanskim dokumentima zabilježen pa je to uzeto kao početak Kraljevstva.

Ideja da se proslavi 1000. obljetnica Kraljevstva potekla je u Hercegovini, u Duvnu (danas Tomislavgradu) jer je vezana za kasnije stvorenu legendu da je na Duvanjskom polju Tomislav bio okrunjen za kralja, za što nema relevantnog povijesnog izvora, što nije presudno za samu obljetnicu. Potom se ideja ucijepila u Zagrebu i sve je lagano godinama krenulo prema toj obljetnici Kraljevstva. Dogodio se i Veliki rat, propala je Austro-Ugarska Monarhija, došla Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, „blagodati“ nove Kraljevine Hrvati su sve više osjećali i jačala je težnja za nacionalnim okupljanjem i održavanjem nacionalne svijesti. U tome je veliku ulogu odigrala i Družba Braće Hrvatskoga Zmaja pa su 1925. g. diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine bile proslave različitih sadržaja i značaja po brojnim mjestima, velikima i manjima. Kako je u međuvremenu Stjepan Radić u politici reterirao i odustao od svog republikanizma, pušten je iz zatvora i postao čak ministar u kraljevskoj Vladi, što je iskoristio da osigura sredstva za podizanje određenih spomenika, spomen-ploča povodom ove obljetnice, poticalo se tiskanje knjiga o kralju Tomislavu i Hrvatskom Kraljevstvu, sve je to sažeto iznio dr. Jerb, a nabrajanje brojnih i drugih vrijednih spoznaja bi nas ipak predaleko odvelo.

Dr. Holjevac je za temu uzeo Gacka u vrijeme hrvatskoga milenija: Otočac 1918.-1941. Bilo je to nadasve zanimljivo izlaganje o međuratnom vremenu u Otočcu, politici kraljevske vlasti, represiji, ali i grčevitoj borbi Hrvata za svoj opstanak. Evo što je kazao o ORJUNAškom zločinu 1923. u Otočcu:  Prilikom orjunaškoga napada na predizbornu skupštinu HRSS-a u Otočcu 4. ožujka 1923. prolivena je hrvatska krv: u pucnjavi je smrtno ranjen sin Mike Dasovića, star 12 godina, koji je sljedeći dan podlegao ranama. Teško je ranjen još neki Dasović iz Švice, dok je Ive Brajković iz Čovića pogođen metkom u nogu. Uhićeni su trgovac Živko Žagar i učitelj Božo Diklić. Očevidci su tvrdili da im je pomagao Dane Miletić, namještenik bez pravničke naobrazbe u uredu otočkoga odvjetnika i javnog bilježnika Đorđa Branko vica. Dok su Žagar i Miletić bili Hrvati unitarističke orijentacije, u istrazi koju su vodili gospićki istražni sudac Tomislav Mifka i državni odvjetnik Feliks Mayer bilo je i srpskih radikala koji su zbog svojih nadmetanja s jugoslavenskim demokratima svjedočili u prilog radićevcima.

Tisućita obljetnica Hrvatskoga kraljevstva 1925. obilježena je i u Gackoj, npr. u Sincu, gdje je nastojanjem ravnatelja pučke škole Stipe Oršanića, trgovca Mate Nikšića i ostalih žitelja podignut zdenac kralja Tomislava. Također je u to vrijeme izliveno i zvono za crkvu Presvetog Trojstva u Otočcu, nazvano TOMISLAV. Drugih obilježja nije bilo, jamačno zbog teških i opasnih vremena koja su vladala u to vrijeme u otočkom kotaru.

Nadalje je dr. Holjevac ukratko, ali sasvim ukratko, nabrojao sve što je Otočac s okolicom imao, što je osnovao, što je počelo s radom, ili bilo zabranjeno u vrijeme između dva rata, a što je lokalno i u široj hrvatskoj javnosti posve nepoznato ili nedovoljno poznato. Vrijedilo bi to svakog napora da se u cijelosti obradi i popuni ta povijesna bjelina (praznina) otočke povijesti, u što vjerujemo.  

Mora se sa zadovoljstvom istaknuti da je ovoj tribini nazočio lijepi broj sugrađana, raznih generacija, zvanja i znanja i da su s pomnjom poslušali predavanja, što je svakako ozarilo lice predsjednika ogranka MH Anđelka Zdeslava Kaćunka.

M.K