Predstavljena Jurkovićeva knjiga

OTOČAC – Sinoć je u Narodnoj knjižnici priređeno predstavljanje treće knjige Goraa Jurkovića pod nazivom Čuvari Gacke doline. Organizaciju predstavljanja ponijela je KUBS Baštinica, koja je izdavač ove zbirke pripovjedaka.

Knjigu su predstavili predsjednica KUBS-a Baštinica prof. Manja Kostelac-Gomerčić, ujedno i urednica knjige, prof. dr. Jasminka Brala-Mudrovičić sa Sveučilišta u Zadru i sam autor.

Na početku je Kostelac-Gomerčić, izvan uobičajenih uzusa na predstavljanju knjiga, ležernim tonom i pristupom publici pojasnila kako je došlo do izdavanje ove knjige. Naime, Jurković je član Baštinice pa je „došao red“ i na njega da se nešto od njegova obimna proznog i poetskog opusa objavi. A svega toga ne bi bilo da nije bilo financijske podrške Ličko-senjske županije iz sredstava namijenjenih kulturi. Doduše, taj proces tiskanja ovog štiva potrajao je nekoliko godina, a kada su se stvari posložile, knjiga je ugledala svjetlo dana.

Kako je Kostelac-Gomerčić naglasila, sedam Jurkovićevih priča slobodno su se mogle smatrati i romanom, dvojilo se oko toga u koju kategoriju knjigu svrstati, no ipak je prevladao stav da je to zbirka pripovijesti, povijesnih pripovjedaka skoncentriranih u 16. stoljeće na području Gacke.  Čitajući te priče, urednica se nije mogla oteti dojmu da je podloga priča – strip, čak je i naglasila da bi to bio sjajan strip da ga je bilo mogućnosti realizirati. Još je dodala da se autor vidi u svakoj od pripovijesti, da je kroz njega povezana daleka i nedavna (ratna) prošlost i da sve odjekuje prostornom autentikom.

Nakon toga je Jasminka Brala-Mudrovčić dala sadržajniji osvrt na Čuvare Gacke doline, počevši uvodno od povijesne pripovijesti u hrvatskoj književnosti uopće, naglašavajući da je sve krenulo još od Marka Marulića i Mavra Vetranovića, a u vrijeme baroka kroz Pavla Rittera Vitezovića, da bi došla do Ivana Kukuljevića Sakcinskog, odnosno Augusta Šenoe i drugih autora.  Naglasila je kako se vremenom mijenjala povijesna pripovijetka u hrvatskoj književnosti te kao žanr odigrala ključnu ulogu u oblikovanju hrvatskoga književnog kanona. Od narodnoga preporoda do suvremene postmoderne, ovaj književni oblik mijenjao se, ali je uvijek ostajao usko povezan s potrebom razumijevanja vlastitoga identiteta i kolektivne povijesti. Danas, povijesna pripovijetka više nije jednostavno sredstvo odgoja i domoljublja, već sofisticiran književni alat za kritičku analizu prošlosti i njezina utjecaja na suvremenost.

Na kraju je Brala-Mudrovčić pokušala smjestiti Jurkovićeve pripovijesti u kontekst hrvatske pripovijetke, naglasivši da autor isprepliće stvarne povijesne ličnosti i fiktivne likove te događanja iz 16. stoljeća te da je riječ o fiktivnom narativu smještenom u čvrsti povijesni okvir, da pisac vješto plovi između dokumentarnih detalja i kreativne slobode i da time što je knjiga obogaćena stručnim uvodom djelo pozicionira i kao vrijedan doprinos razmatranju hrvatskog srednjovjekovlja.

Naime, treba dodati da je prof. dr. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivi Pilar, napisao tekst Otočka kapetanija u 16. stoljeću, što je našlo svoje mjesto u ovoj knjizi.

Predstavljanje ove knjige su, kako to u Crkvi vole kazati „animirali“, a mi ćemo narodski reći glazbenim milozvucima, providjeli Dario Koščak na gitari i Ivan Zvonimir Rogić na primu, što je publika lijepo prihvatila.

Na kraju treba pripomenuti da je predstavljanje ove knjige mali prilog obilježavanju 1100. obljtnice Hrvatskoga Kraljevstva. 

M.K.