Selekcija otpada na kućnom pragu ili kazna!

Eto 1. srpnja, samo što nije. Reći ćete: pa što onda? Datum k'o svaki drugi datum, preživjeli smo mi takvih datuma dosta. Ali ovaj 1. srpnja nije kao svaki drugi, ovaj datum je dan D za primarnu selekciju otpada na kućnom pragu. Ma ne bi ni to bio problem da zaprijećene kazne nisu drakonske: po Zakonu o održivom gospodarenju otpadom novčanom kaznom može biti kažnjena pravna osoba kojoj je povjereno zbrinjavanje otpada (u pravilu su to komunalna poduzeća) i općine i gradovi, kao jedinice lokalne samouprave. A ta „kaznica“ može doseći vrtoglavih 700.000 kuna čak. Ali to nije sve, pravnim osobama uz kaznu može biti izrečena zabrana obavljanja djelatnosti na pola godine. Ali ni to nije sve, zaprijećene su odgovornima i kazne zatvora, pa se stoga sa smećem nije za šaliti (ili sprdati).

Sve je to rezultat ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Do 2018. predviđeno je izgraditi centre za gospodarenje otpadom te uskladiti odlagališta s postavljenim zahtjevima. Namjera je da se što više otpada selektira, da postane korisna sirovina, a tek neizbježni dio otpada da završi na odlagalištima. A sve to treba započeti od svakog domaćinstva koje treba selektirati otpad u pet vrsta: bio-otpad, papir, staklo, plastika i metal. Dosta komplicirano, treba osigurati toliko vrsta kanti, ili vreća za selekciju, treba stvoriti naviku u građana da to obavljaju po traženomu modelu.

A primarnom selekcijom otpada se kani do 2020. postići to da se reciklira čak 50 posto otpada. Za sada u Hrvatskoj to nije slučaj, malo gdje se otpad selektira, većina ga završava na (polu)legalnim i nelegalnim te divljim odlagalištima, čak 85 posto. Dakle, za šest godina treba selektirati najmanje još 35 posto ukupna otpada. Upravo zahvaljujući ovakvoj dosadašnjoj praksi, procjenjuje se da u odlagalištima leži preko pet milijarda kuna vrijednog otpada.

Neke jedinice lokalne uprave već su krenule u kampanju za selekciju otpada na kućnom pragu. Svjedoci smo reklama zagrebačkoga gradonačelnika Bandića na javnoj dalekovidnici gdje pojašnjava kako se to radi i koje su prednosti selektiranja. Daje se Zagrepčanima do znanja kako će to obaviti, gdje, što ih čeka. Moglo bi se reći da je to u Zagrebu kasno krenulo, ali što reći za sve one jedinice lokalne samouprave gdje o tome nema ni slova ni glasa? A kazne vrebaju.

No, lokalne jedinice ne čeka uvođenje primarnog selektiranja, čeka njih još jedna velika (i skupa) obveza. U roku od tri godine morat će imati infrastrukturu za prihvat korisnog otpada. Ako to ne budu imale, Hrvatska će biti kažnjena, kaznit će je EU, kao što je tako kaznila Poljsku i Slovačku, gdje je nastala prava panika u potrazi za posudama za odlaganje selektirana otpada. Problem nije samo u posudama već i u prostoru za toliki smještaj raznobojnih kontejnera, kanti, čega li već. A građani će biti novčano stimulirani, tko bude selektirao svoj otpada kako valja, plaćat će manju cijenu odvoženja otpada, tko ne, tko bude sve bacao u hrpu, kao i do sada, to će neizmjerno skuplje plaćati. S te osnove očekuje se da će i pritisak građana biti upravo na komunalna poduzeća i na njihove općine i gradove.

Stručnjaci poseban problem vide u bio-otpadu, odnosno reciklažnim dvorištima. Jednostavno, nema građevina (kompostana) koje su namijenjene tretmanu takvog otpada. A to nije jednostavno napraviti, potrebno je krenuti od početka, od projekta pa do građevinske dozvole i sve tako redom. (Za babu Francu to nije nikakav problem, ona svoj bio-otpad baci „na đubar“ i sve je riješeno, posve ekološki, što će postati model i za brojne građane.)

Neke jedinice lokalne samouprave su se već izuzetno angažirale. Fond za zaštitu okoliša sklopio je 204 ugovora za sufinanciranje komunalne opreme i 159 ugovora za komunalna vozila. Povrh toga odobreno je 65 zahtjeva za uređenje reciklažnih dvorišta i tri zahtjeva za izgradnju kompostana.

Ono što će biti najteže, čini se, bit će stvaranje navike građana da selektiraju otpad, pri čemu promidžbe i edukacije nikad dosta. Jer, eto 1. srpnja!

M. Kranjčević