Rezime prvog arheološkog istraživanja: što krije stari grad Otočac?

Ove su jeseni provedena prva (!) arheološka istraživanja izuzetno značajnog srednjovjekovnog lokaliteta grada Otočca, vodenoga grada (Wasserburga) usred rijeke Gacke i poplavnog područja.

Kastrum Otočac zapisan je prvi put godine 1316., a prije toga ime Otočca sporadično se spominje, između ostalog i na Bašćanskoj ploči 1100. godine vezano uz benediktinski samostan sv. Mikule. Pouzdano je da knezovi Krčki, kasnije Frankopani, tijekom 13. stoljeća grade svoje sjedište na tom otoku usred Gacke, a na pitanje zašto baš tu, odgovor može biti da je na otoku već postojala neka ranija građevina jer je lako obranjiv. Otočka utvrda kasnije postaje važna obrambena točka tijekom turskih nadiranja, a nikada je nisu uspjeli zaposjesti, da bi počela propadati od kraja 18. stoljeća zbog novih vojnih potreba i načina života, ali i zbog lošeg stanja starih zidina koje je teško bilo održavati.

S obzirom da se radi o prostoru u centru grada gdje se odvija(la) učestala infrastrukturna izgradnja, vidljivih tragova srednjovjekovnoga grada Ottozez na otočiću usred Gacke danas je izuzetno malo. U Ulici Ante Starčevića vidljiv je dio zidina u visini dva metra na južnoj strani nekadašnje utvrde. Ta je zidina izvedena lomljenim kamenom, pri čemu je međuprostor popunjen sitnim kamenjem, a redovi izravnati, kako je bilo uobičajeno u 15. stoljeću.

Na jugoistočnoj strani uz zidinu ostao je mali trag pravokutne kule. Građena je velikim blokovima priklesana kamena, a to prema riječima dipl.ing. arh. Zorislava Horvata odudara od romaničkih i ranogotičkih načina gradnje, pa ju to smješta u još starije razdoblje od samih zidina. Postoji pretpostavka da se radi o ostatku neke specifične arhitekture, možda templarske. Gacka je, naime, bila templarski posjed 50-ak godina u 13. stoljeću.

Osim toga, s druge strane ulice ispod drvene šupe jedva se naziru plitki zidovi nekadašnje župne crkve sv. Marije, koja se prvi put spominje 1501. godine. Denivelacija terena koja prati lagano uzdignuti kružni prostor uokolo bivše vojne pekare zapravo označava položaj nekadašnjih zidina uokolo starog kaštela. I to je sve.

Gotovo nevjerojatno zvuči da do danas arheoloških istraživanja tako intrigantnoga lokaliteta nije bilo. Na toj lokaciji u novije je vrijeme radila vojna pekara, a tu je sagrađena i velika vojna stambena prizemnica s pomoćnim objektima, pa o istraživačkim prekapanjima nije moglo biti govora. Kako bilo da bilo, važno je da se sada napokon moglo početi. Istraživanje je organiziralo Gacko pučko otvoreno učilište sredstvima Ministarstva kulture, a proveo ih je Muzej Like iz Gospića pod stručnim vodstvom arheologinje dr.sc. Tatjane Kolak, više muzejske savjetnice, uz asistenciju otočkog arheologa Dubravka Grčevića, pripravnika u Gradskom muzeju Senj.

Tijekom 15 radnih dana unutar dvorišta vojne pekare otvorene su tri sonde, a pronađene situacije izuzetno su zanimljive, iako teško protumačive. Svakako su potrebna daljnja istraživanja, što nam potvrđuje dr. Tatjana Kolak.

- Nakon ovih kratkotrajnih i segmentnih istraživanja manjeg opsega, provedenih po prvi put na iznimno značajnom srednjovjekovnom lokalitetu, središnjem naselju nekadašnje župe Gacka, a svakako i šire, nužno je što prije pristupiti cjelovitom projektu sustavnog istraživanja. U ovom prvom istraživanju evidentirali smo da je zbog višestoljetnih građevinskih aktivnosti do nedavnih dana, lokalitet višekratno devastiran te da relativno intaktni sloj možemo očekivati tek na dubini od 150 centimetara. Otkrili smo pojedine „objekte“ ili situacije kojima funkcija nije posve jasna. Osobito se to odnosi na ostatke podnice i niskih zidova od zapečene zemlje u sondi 2, koji upućuju na postojanje, možda ulazni prostor, nekog stambenog prostora, te dio sustava odvodnih kanala ili pak peći, no istražen je tak manji segment toga „objekta“, budući da je veći dio devastiran izgradnjom današnje prometnice na istoku i recentnog objekta na zapadu. U sondi 3 otkrivena je intenzivna građevinska aktivnost, evidentirana brojnim proslojima žbukanih podova, kamenih popločenja ili zemljanih ispuna, koji su ponekad i ispremješani. To su sve podaci koji svjedoče o preinakama koje su se događale prilično često u kratkom vremenskom roku. Najintenzivnije razdoblje života vidi se u sloju koji se odnosi na 15. i 16. stoljeće, u čemu se iščitava jačanje obitelji Frankopana kojima Otočac pripada, sažela je dr. Kolak rezultate prvog istraživanja.

Navela je i da se tragovi građevinskih aktivnosti mogu pouzdano očekivati od početka 14. stoljeća jer se zemlja Otočac prvi put spominje u povelji iz 1300. godine u vezi s knezom Dujmom Krčkim. Međutim, to ne isključuje mogućnost da je građenja bilo i u još ranijim razdobljima, u kojima se također gospodarilo tim prostorom, a mogao je biti pogodan prostor za naseljavanje i u prapovijesti. Tu tezu potkrepljuju naznake u pronađenoj pokretnoj građi iz sonde 1. Radi se o većem broju ulomaka prapovijesne keramike ispremiješanih s fragmentima posuđa iz kasnog srednjovjekovlja i bližih faza. Svakako bi se, naglašava dr. Kolak, puno jasnija i cjelovitija slika dobila kada bi se istražila veća površina lokaliteta.

Sva pokretna građa pronađena u tri sonde prošla je fazu čišćenja. Radi se o ulomcima keramičkih i staklenih posuda, životinjskim kostima i koštanoj strjelici. Predstoji dugotrajan proces rekonstrukcije keramičkih posuda tamo gdje bude dovoljno elemenata, što podrazumijeva spajanje i lijepljenje pronađenih ulomaka. Tek nakon toga pristupit će se determinaciji pojedinih, tako dobivenih predmeta. Cijela priča o starom Otočcu više je nego poticajna i može dalje imati itekako zanimljive ishode, pa nema sumnje da se o tome vodi računa i zasigurno planira skori nastavak istraživanja.

M.K.G.