Je li pitar, je li petnjačina?

OTOČAC – U Dalmaciji to zovu đardinjera, no može se nazivati i pitar. Đarđinjera je u pravilu četvrtasta, velika, keramička, betonska ili čak kamena posuda, dok je pitar glinen. U njih se sadi nisko raslinje, stablašice, služe kao vizualna ili bučna brana prema prometnicama. Mogu biti od onih uobičajenih veličina za cvijeće u kući, na balkonima ili terasama, a mogu poprimiti i velike dimenzije, a oda se u takve sade palme, juke ili druge ukrasne stablašice. Pitar može biti i okrugla kamena posuda za čuvanje ulja.

A što je ovo u Otočcu? Je li pitar, je li petnjačina? Što bilo da bilo, veliko jest, ogromno, predimenzionirano. I čemu služi? Posađenu cvijeću koje se tek treba, valjda, razgrmiti, zagrmiti, razbujati. U nekima mjestima se u ovakve posude sade stabalca, u pravilu je to na onim površinama kojima dominira asfalt ili kamen, no ondje gdje ima zelenila da ti i iz mozga raste, nije uobičajeno. Ali, eto, nekome se dopalo pa je petnjačinom uljepšana slika grada. Samo da to ne preraste u pošast, valjda ne će.

Još samo kada bi „osvanulo“ ono kičasto šuplje crveno srce, kakvih ima gotovo posvuda, to bi bila točka na „i“ uređenja grada. Uklopilo bi se savršeno u „mainstream“ prosječnosti.

M.K.