SINAC - Ima jedna kriva vrba, doslovno ima, na Majerovom je vrilu. Stara vrba, izrasla na „bentu“, baš ondje gdje se voda iz vrila prelijeva, ruši na mlinska kola. A ta vrba se još u ranoj mladosti polegla, milom ili silom, tko li će ga znati, i tako rasla i rasla. Nikada se nije htjela ispraviti, njoj jamačno to nije bilo potrebno. Sve tako kriva izrasla je, dosegla visinu, izjednačila se s drugima.
Ali dok „uspravne“ vrbe malo tko zamjećuje, ovu zamijeti svatko tko dođe na „malenice“ na Majerovu vrilu. A kako i ne će kad se mora proći mimo nje. I kao da poziva da se na njeno deblo sjedne i odahne. Možda je zato i izrasla tako kriva, da ljudima dade predaha, da ih odmori, da im kaže: hej, čovječe, kamo žuriš? A nekima je poslužila da se u hladu njene krošnje i „ispruže“ i uživaju u očaravajućem šumu vode koja teče.
M.K.
Foto: HFH