Nova stara vrata

OTOČAC – Kada dođemo u neki grad, u pravilu nam oko zapne za kakvu staru građevinu, pod uvjetom da je održavana, da neto o njoj brine, popravlja je i uređuje. One koje nisu takve, gotovo da nisu ni vrijedne našeg pogleda. Osobito pozornost plijene zgrade koje su građene u nekom stilu, bilo da je to u pitanju barok, neobarok, secesija, kasni historicistički stil, što li već. Divimo se ukrasima, kartušima, vanjskim štukaturama, lezenama, zabatima, pilastrima, volutama, već čim su graditelji tu gradnju oplemenili. 

A kada takve kuće oronu, često se dogodi da ih novi vlasnici uproste, pojednostave, samo da bi imali čim manji trošak. I naravno, od nekadašnje ljepote ne ostane ništa, ostane bezlično i dosadno pročelje. Naravno, ako je zgrada pod zaštitom, to izaziva trzavice između vlasnika i konzervatorskih odjela, jedni bi čim jeftinije obnavljali, a drugi bi rekonstruirali i štitili izvorni oblik i vizuru, a to ipak košta.

Jedan od dobrih primjera je obnova pročelja Müllerove kuće u Ulici kralja Zvonimira u Otočcu. Fasada je obnovljena u tonu boje koji je pronađen u starijim slojevima, promijenjeni su i prozori, a naročitu pozornost su na sebe skrenula nova velika ulazna vrata. Stara vrata su već bila oronula, stara koliko i sama zgrada (1881.), možda bi se dala i rekonstruirati, ali su puna gelera iz vremena Domovinskog rata i nitko od majstora nije se htio uloviti tog posla. Stoga je novi suvlasnik naručio nova vrata, ali repliku postojećih, do svih detalja. Naručeno i učinjeno, majstoru su napravili kopiju starih vrata, s obrlihtom, a i boja je autentična, neka sivozelenkasta, pronađena u najstarijem sloju oliča, a koju nije bilo lako ni nabaviti.

I tako je ova kuća poprimila sasvim pristojan izgled, sačuvano je što se moglo sačuvati i pokazano je kako se može samo ako je malo dobre volje.

M.K.