Oće baba Roza jelito

OTOČAC – Ve jeseni ni bilo ča za priklat, red je bilo ić u dućan kupit. Kuga, praščja kuga. Dobro došlo za izgovorit se, ne smi se, zabranjeno je, a snaja sva trepeli kako se „ne smi“. I kupimo ti prašći polovic, doturkamo kući, izašla baba na ganak i gljeda, istovaramo polovice. – Eeee, nač ti je svit došal! – mrvi baba Roza iz ganka – E nač, baba? – Pa na vraga crnoga, nisan mislila da ću doživit da se prasci kupujedu u butigi ... – Čaš, baba, kad ti dugo živeš pa ... – Odi ti od mene u iljadu vagov, bale balavi! – otrese me baba kaj šmrkalj iz nosa. Niš, delamo dalje, udrljali polovice u kuvarju i pastrvimo. Eto ti babe doli, ni mogla izdurat, bi pukla. – Koliko ste prasac zaklali, a? – pita una. – A zaklali, dva i pol smo zaklali. ... Baba nako gljeda ispod oka el mi to nju da ne kažen ča. – Kako se more zaklat pol praseta, Bog ti dobar bil? – More, more, danaske se sve more. – Unda zakolješ ednu polovicu, a na druga šeće po ljipcu, el? – gradi se baba fizolof. – Baš tako! ... Znamo se, mi i baba, znamo ča ki misli, a kamoli ča ki divani.

-Nemojte da ne bi nadenuli ko jelito – dirigira baba. – Reci snaji, una ti je stručnjak za drob i jelita –ne dospi ja to ni reć kad meni doleti u glavu rep od praseta. – Baba, nema jelitov, nema. – E zač nema? – Pa kako će bit, Bog s tobon, kad krvi nema? – E kakovo je unda to prase ko krvi nema? – Moderno prase, čaš. ... Gljeda baba, odmanjuje glavon pa joj vratar jopet ne da mira: - Oću krvi! – Ti bi krvi? – Borami bi! Ja nožinu pa k babi Rozi: - Nema druge neg da ti pušćimo krv ispod vrata i nadenemo jelita. Uteče baba na ganak, na siguro. Ti i tvoja krv!

Kad mi pridospili i zašli u kuću, baba divani na telefon, s kin, ma ki to more znat: - Eeee, da mi se pravoga jelita još edanput naist pa makon mi to zadnje bilo ... – Ma kadi se to jelito more nabavit, sunca ti žarkoga, da man pojden kupit? – uzpažarila se snaja. ... – Dok san ja gazdarica bila, dok san se ja pitala, dok san ja prasce goila, dok san ja klala ... – Una klala!?! ... dok san ja jelita nadivala, obarevala, na šćap ji naticala i na dim nosila. Pa kad skuvaj no jelito, draga ti, pofrigaj kiseloga zelje i skuvaj krunpira ucelo, cela kuća dane po jelitu i po nomz drobu, ma kakova pečenka, ma niš je pečenka. ... E, e, pravo veliš. A ne vi današnji švargli, velidu tome da krvavice, kakove su to krvavice kad u njimi kapi krvi nema? Bele kaj mrtvac, Bože me slobodi i u grij mi ne zami. Unda je ne zovi krvavica van belica. ... I da ti kažen, u tin jelitima ni mrve kukurznova brašna u pržnici oprženoga i na vodene mline mljivenoga. To more bit brezbušt, a ne jelito. Ma to ni jelito ni vidilo jelita ...

I tako, došlo neko novo vrime kad prase ni više prase, kad jelito ni više jelito, kad baba ni više baba, kad snaja ni više snaja, sam Bog zna kakovo je ovo vrime.

I.B.