Lika nekretnine

Crtice iz prošlosti

Nešto iz gospodarske statistike Otočke pukovnije 1841. godine

 

Otočka pukovnija povijesna je teritorijalno-organizacijska jedinica i vojno-upravna cjelina u sastavu Karlovačkog generalata i Vojne krajine u Hrvatskoj kao dijelu Habsburške Monarhije u 18. i 19. stoljeću. Postojala je 127 godina, od 1746. do 1873. godine, a protezala se od Svetog Jurja do Zavalja. Njezino središte bilo je u stožernom mjestu Otočcu. Sastojala se od 12 satnija: 1. Kosinjska, 2. Pazariška, 3. Perušićka, 4. Bunićka, 5. Bjelopoljska, 6. Korenička, 7. Vrhovljanska, 8. Škaranska, 9. Lešćarska, 10. Otočka, 11. Brloška i 12. Svetojurska. Život na području pukovnije bio težak jer su njezini stanovnici u isto vrijeme bili seljaci i vojnici. Bavili su se pretežito ratarstvom i stočarstvom, a morali su obavljati i vojnu službu u zavičaju i izvan njega. Zbog toga su često izbivali od kuće pa je sav teret proizvodnog rada padao na žene, djecu i starce. Živjeli su u patrijarhalnim proširenim obiteljima unutar kućnih zadruga. One se nisu smjele dijeliti, osim u iznimnim slučajevima. Podlijegali su strogim vojnim propisima, a bili su dodatno opterećeni državnom i općinskom tlakom ili rabotom, tj. obvezom težačkoga rada za različite javne potrebe. Vlasnik zemlje u Vojnoj krajini bio je vladar, a krajišnici su bili samo njezini korisnici. Obrt i trgovina bili su neznatni, a tržišni odnosi gotovo nepoznati.

O povijesti Otočke pukovnije opširno je pisao Franz Bach. On je o tome još 1853. objavio u Karlovcu podeblju knjigu na njemačkome jeziku, koja je nedavno prevedena u Otočcu na hrvatski jezik i objavljena kao zajedničko izdanje Katedre Čakavskoga sabora pokrajine Gacke i Hrvatskoga instituta za povijest iz Zagreba. Manje je poznato, odnosno u priručnoj se literaturi gotovo uopće ne spominje, da je dvorski savjetnik Carl barun Pidoll zu Quintenbach iz Donje Austrije pohodio krajeve između Kupe i Jadrana i u Beču 1844. objavio knjigu Einige Worte über die Wirthschaft der Karlstädter Grenzer (Nekoliko riječi o gospodarstvu karlovačkih krajišnika). U Hrvatskoj ne postoji niti jedan primjerak te knjige; moguće je doći do nje samo u bečkoj Albertini. Pidoll je opisao uzgoj stoke, obradu zemlje, proizvodnju hrane, vinogradarstvo, povrtlarstvo, voćarstvo, pčelarstvo, svilarstvo i ostale grane poljoprivrede. Knjiga na kraju sadrži popisnu tablicu za sve četiri karlovačke pukovnije (Ličku, Otočku, Ogulinsku i Slunjsku) prema raspoloživim podacima iz 1801. i 1841. godine, pri čemu su statistički podaci koji se odnose na posljednju navedenu godinu sadržajniji i potpuniji nego za prethodnu.

Prema podacima baruna Pidolla, Otočka je pukovnija 1841. imala ukupno 84 naselja, 5012 kuća i 62.697 stanovnika, što znači da je pod jednim krovom ili u jednoj zadruzi prosječno živjelo 12,5 osoba. Zemlja se dijelila na carska selišta koja su uživale krajiške kuće ili kućne zadruge. Jedno cijelo selište u Karlovačkom generalatu obuhvaćalo je 24 jutra zemlje, od čega obično 18 jutara oranica i šest jutara livada. No nisu sve zadruge uživale cijelo selište; neke su obrađivale tri četvrtine, neke polovicu, neke četvrtinu, a neke su raspolagale i s manje od jedne četvrtine selišta. U Otočkoj pukovniji redoslijed je 1841. bio sljedeći: 1709 selišta bilo je veličine jedne četvrtine, 1302 selišta veličine jedne polovice, 1173 selišta veličine manje od četvrtine, 657 selišta veličine tri četvrtine i samo 363 selišta veličine cijeloga selišta. Površina svih oranica u pukovniji iznosila je 51.896 jutara, a one su se dijelile prema kvaliteti na tri klase. Pritom je čak 39.504 jutra ili više od ¾ svih oranica u Otočkoj pukovniji ubrojeno među oranice treće od ukupno tri klase, što znači da je kvaliteta zemlje bila prilično loša i da je kvalitetnijih vrsta tla bilo samo u Gackoj kao jezgri pukovnije. Livade su se također dijelile na tri klase. Od ukupno 19.901 jutra livada čak 17.565 jutara ili 88% pripadalo je trećoj od ukupno tri klase. Pored toga, Otočka je pukovnija imala 77 jutara vinograda, pretežno u podvelebitskome dijelu, te 403 jutra voćnjaka i 82.232 jutra pašnjaka po gorskim proplancima.

Šumsko je blago bilo najizdašnije: Otočka je pukovnija 1841. imala 208.193 jutra državnih šuma, tj. više od Ličke (116.587 jutara), Ogulinske (72.385 jutara) i Slunjske pukovnije (65.513 jutara). Stočni fond činilo je 3264 bikova, 5237 svinja, 5425 konja, 6925 volova, 10.813 krava, 25.774 koza i 68.499 ovaca. U pukovniji je također bilo 3490 pčelinjih košnica, 125 kotlova za pečenje rakije, 3546 pretežito drvenih plugova (bilo je manje plugova nego zadružnih domaćinstava), 2684 drvenih kola bez željeznih okova na kotačima i 1732 drvena kola sa željeznim okovima na kotačima. Napokon, Pidolova statistika bilježi u Otočkoj pukovniji 1546 štagljeva za sijeno i 4477 staja, što znači da nije svaka kućna zadruga imala štagalj i staju nego su neke spremale sijeno samo u stogove i držale stoku samo u torovima pod vedrim nebom.

 

dr.sc.Željko Holjevac, izvanredni profesor

 
Novalja.cool
SenjskaBura.hr
GlasLike.hr