Hoće li se što na ovim izborima promijeniti ili će Grad Otočac i dalje biti trinaesta rupa na svirali Ličko-senjske županije?

OTOČAC – Lokalni izbori samo što nisu, broji se u danima, eto nedjelje. A politička scena u gradu Otočcu – tako, neki će reći da je mlitava, da je anemična, drugi će reći da je prljava, već kako tko. Od političkih takmaca za vodeću funkciju u gradu, a četiri su kandidata, nema prozivki jednih prema drugima, svi glume finoću, nema javnih napadanja, ocijenjeno je to kao neprihvatljiva i štetna metoda. Bore se međusobno „programima“ (koje malotko gleda i čita, usput rečeno). No to je tako samo na prvi pogled, umjesto žestokih obračuna kandidata na scenu su stupile „grupe građana“, „anonimni građani“, tko li već, kad već ne će političari hoće građani, pišu se pisma, daju obavijesti, ostavljaju anonimne prozivke aktualnoga gradonačelnika po dvorištima, ulazima i putovima. Iskazuje se na taj način nezadovoljstvo stanjem u gradu, koje je, ruku na srce, sve samo ne dobro. A u tim anonimnim predstavkama govori se sve ono što se u kampanji javno ne izriče. Izvana gladac, iznutra jadac, rekao bi narod. No da to aktualnom gradonačelniku nije svejedno, o tome svjedoče panični demanti, objašnjenja, obrazloženja, „pranja“ od svake odgovornosti, „drukanje“ na facebooku, velika nervoza i uspaničenost.  Drugi kandidati ne reagiraju, „ne peru se“ (a i zašto bi, nisu bili na vlasti pa ni ne snose odgovornost za stanje u gradu koji odumire), idu sa svojim programima, daju viziju što se može učiniti, što kane učiniti, s kim i kako, predstavljaju kandidate sa svojih lista za Gradsko vijeće. Logična reakcija, reklo bi se.   

No, ima jedna druga zanimljivost, u otočku političku scenu ugurali su se, kao nikada do sada, gospićki političari. Gore za Otočac! Što im je to u Otočcu tako zanimljivo, što ih na to nagoni, da je u pitanju kakvo dobro, ne bi se reklo. Jer Gospiću je Otočac nebitan, on je i onako zaobilažen, drugi gradovi i općine se „dragaju“, uspostavljene su neke osovine, npr.  Gospić – Novalja, sve ostalo je bilo i ostalo mačji kašalj, a Otočac ni to. Otočac je potreban samo kao izborna statistika, a bolje da u njemu „mečka igra“ nego negdje drugdje. Nažalost to lokalni političari i politikanti i te kako „popuše“, , naravno na svoju štetu i štetu grada. Valjda je to cilj i svrha. I učine „zeko hop, zeko hop“, ni ne trepnu okom i još vele „to je politika“, opravdavajući sve loše tom sintagmom. Kao u politici je sve dopušteno, i prevara, i nemoral, i podmetanje, i laž.  Nije to politika, ne mora politika biti uvijek smradna, ne mora zaudarati, ne mora daviti, može ona biti i – poštena (kojeg li idealizma!).

Kada se upita „višu politiku“ zašto je to tako, onda se može dobiti zvaničan odgovor „sve jedinice lokalne samouprave su nam jednake i drage“. A kada odgovor nije toliko zvaničan, onda on glasi ovako „kad je vaš gradonačelnik iz oporbe“.  Da su to posve promašeni odgovori svjedoče i vremena kada otočki gradonačelnici nisu bili „iz oporbe“, pa je sve bilo na dlaku isto. S punim pravom se može kazati da sve jedinice lokalne samouprave ni u formalnome ni u stvarnom stanju nisu u istoj poziciji, da među njima ima miljenika, a ima i onih mrskih. Otočac je jamačno jedan od ovih drugih.

A zašto je to tako? Jednostavno zato što je sustavno godinama urušavana struktura političkog života u gradu. I to u većini stranaka, od onih najjačih (barem one misle da jesu), pa do onih manjih. Tijekom vremena se izgubila struktura, jednostavno je stranački kapacitet srozan. Pored zvaničnih stranačkih struktura opstoje i djeluju one iz pozadine, one koje „se pitaju“, koje odlučuju, koje su stranke gotovo privatizirale, a to se zna, nije nikakva tajna. Dio ljudstva je rastjeran, dio se povukao uviđajući da je izgubljen svaki smisao političke aktivnosti (što mi to treba?), a neki koji bi možda mogli što učiniti, i željeli bi, stalo im je do sredine u kojoj žive  – njih ionako nitko ne treba. Za njih se i „ne zna“. I u strankama je ostalo što je ostalo, a to što je ostalo može učiniti ništa ili jako malo jer im se još uvijek „odozgo soli pamet“.

Nezavisne liste i nezavisni kandidati na lokalnoj razini mogu imati uspjeha, no to se uvijek ne ponavlja, dogodi se jednom u dužem vremenu. Zato su neki do sada nezavisni kandidati panično tražili skute nekih stranki, i našli ih, vjerojatno procjenjujući da im nezavisnost nije ovoga puta prednost, nego mana pa da treba iskoristiti postojeću infrastrukturu stranaka. A za te skute se plaća cijena, ništa nije „badava“. Zaduže se, vječno se zaduže i duga nikada vratiti ne će moći, bit će prisiljeni čini što im se kaže, svoj „ja“ trajno je izgubljen (ako ga je ikada uopće i bilo). Na mostu dobiješ, na ćupriji izgubiš, tako je to i u politici.

Na kraju treba kazati da slab Otočac mnogima van Otočca i te kako odgovara. Odgovara to velikima, odgovara to i onima manjima. Ne bi oni to priznali ni za živu glavu, ali kada se „jezik odveže“, a odveže se, onda se kaže da je neprihvatljivo da npr. Gospićem ne vlada HDZ, a npr. da u Otočcu vlada. To se jednostavno ne pristoji. Drugi pak vele da im izbor njihova kandidata za otočkoga gradonačelnika jača političku platformu jer će vladati i u Gospiću i u Otočcu, a to je već nešto, a kakav je kandidat za gradonačelnika, ionako im nije bitno (opet je na djelu izborna statistika).

Kada se sve zbroji i oduzme, čovjek se mora pitati hoće li i na ovim izborima doći do promjene ili će sve ostati isto, i hoće li Otočac ostati i dalje trinaesta rupa na svirali Ličko-senjske županije (a izbornih jedinica je dvanaest)?

M.K.