'Naši i vaši' u borbi za gradonačelničku poziciju u Otočcu

OTOČAC – Politička scena u Otočcu za drugi krug izbora za gradonačelnicu ili gradonačelnika se prilično užarila. U prvom krugu je tobože bila fina, uljuđena, kulturna, pa su se neki tome divili, a drugi se čudili. Jer kakva je to kampanja ako se političke rivale ne napada? Neki kandidati, a takvih je bila većina, toga su se držali, govorili o svojim programima, dok neki, manjina je to bila, nisu mogli suspregnuti svoj nagon pa da ne „opletu“ po protivnicima. Pritom nisu nastupali u medijskom prostoru (i elektroničkim mrežama) glavni akteri, već su na scenu stupili pobočnici, oni koji imaju „zrno soli“. Bilo je i onih koji su hrabrosti istupili i javno se deklarirali, što treba pozdraviti jer takvi „otvaraju oči“, i očitali lekciju „urbi et orbi“ svima koji ne podržavaju Gorana Bukovca (kao Kuterevca, premda je po rođenju – Podravac) za gradonačelnika.  

Mora se iskazati zabrinutost da je u ovim izborima u Otočcu isplivalo nešto što se nikada do sada nije dogodilo, da pojedini akteri dijele glasačko tijelo na „naše i vaše“. A bilo je različitih izbora, ali nikada s ovakvim podjelama. Sada ispada da se političko nadmetanje vodi između Kuterevaca i „onih drugih“, da se „zbijaju redovi“ na osnovi plemenske, entitetske ili kakve druge pripadnosti ne bi li se izguralo „svoga“ kandidata. Kao da su drugi teški dušmani, neprijatelji, što li već. Opasna je to rabota koja ne nosi ništa dobro, to će ostaviti traga među ljudima, a nama je opet skupa živjeti u ovom gradu ma tko pobijedio u izborima za gradonačelnika. Tu više nisu biti politički programi, tu se ne gleda tko što nudi za boljitak ovog grada koji stoji na mjestu (mnogi vele da i nazaduje), već se govori da treba dati „drugu šansu“. Kao da je to dovoljno, kao da je to samo po sebi kvaliteta.

Ovih dana razvila se žustra rasprava na temu Kutereva i Kuterevaca i to potaknuta upravo od nekih Kuterevaca (manjine, budimo iskreni). Objavljeno je to na jednome elektroničkome mediju (zatim ipak obrisano), a širilo se i po društvenima mrežama. Naravno da se sjena i sumnja baca na „vaše“ (u već spomenutoj podjeli) na svim razinama. Čita se lekcija „vašima“, proziva ih se za mnoge nepodopštine i rđava postupanja u prošlosti, a sve na štetu Kuterevaca. I to svih, bez iznimke, „en général“. Kao da su „vaši“ ljuti protivnici svega što počinje sa slovom K, pa tako i Kuterevaca ma gdje boravili ili živjeli. Daleko je to od istine, daleko.

Opasna je to teza, na rubu rasizma, ako ne i više od toga, ona možda više šteti Goranu Bukovcu, kandidatu za gradonačelnika, nego mu pridonosi. Htjeli ili ne htjeli ona udaljava „vaše“ od tog kandidata jer ovakvim stavom bačeni su svi odreda u prašinu političke beznačajnosti bez izuzetka, odmaknuti, nepotrebni, od Brloga pa do Ramljana. Ondje gdje nisi poželjan ne trebaš biti jer ionako ne ćeš biti primljen u taj krug „naših“. Nikada! Jer neki su drugi Kuterevci dobro rekli „Nemoj pojt protiv svojiga jer narod sve to pamti˝. Točno je o rečeno, pamti, ali i „vaši“ pamte, a u tome je „kvaka 22“. Samo to treba razumjeti.

Valja se vratiti u prošlost, bilo je gradonačelnika, i ovakvih i onakvih, nije znano da je i jedan od njih (a bilo ih je osebujnih i specifičnih) dijelio građane na „naše i vaše“. Pa evo uzmimo Kuterevo, da se prisjetimo, je li Dražen Bobinac bio taj koji je prvi gurao da se dovede vodovod u Kuterevo? Jest. Je li se postavljao u njegovo vrijeme i asfalt za Kuterevo? Jest. Je li Kuterevo dobilo javnu rasvjetu? Jest. Je li provedena telefonizacija prije pojave mobilnih mreža? Jest. Što su to druga naselja dobivala a da Kuterevo nije? Dalo bi se još mnogo toga nabrojati, ali kuda bi nas sve to odvelo? Sve se to dogodilo i događalo prije Bukovca, za što on nije ni kriv ni dužan, naravno.

Tekst koji je izazvao uznemirenost među građanstvom i među „našima „ i među „vašima“ je idealna špranca da se, mutatis mutandis, uzme kao osnova pa da se umjesto Kuterevo i Kuterevac stavi npr. Kompolje i Kompoljčanin, Švica i Švičanin, Prozor i Prozoranin, Sinac i Sinčeranin, da ne nabrajamo sva naselja. I tekst bi funkcionirao savršeno loše kao i original. A je li u tome smisao? Naravno da nije, i ne treba biti.

Dok god se u ovom gradu guraju takve teze, dok god se javno zbori „mi ćemo imati svoga gradonačelnika“, dok god se dovode ljudi sa stane da nam „rasvijetle“ pamet, da pomognu „vojniku Ryanu“, dotle ne će biti sreće. Pa imali mi „svoga gradonačelnika“ sljedećih stotinu godina. Takvim pristupom se ništa ne će promijeniti.

M.K.