Dobivaju li se izbori poštenim glasom ili 'lijevom cipelom'?

OTOČAC – Čovjek bi se ponadao da ljudski rod napreduje, da živi u tehnički razvijenijem svijetu, a da se sukladno tome razvija i viša svijest ljudi. Čini se da se ljudi nimalo ne mijenjaju, da su uvijek isti, od kamenog doba pa sve do danas.

U nekim društvenim fazama razvoja izbora i glasovanja nije bilo, ili ih nije bilo za sve, već samo za povlašteni sloj društva, a kada je tijekom 20. vijeka to postala politička praksa u brojnim zemljama, političari su se služili svakakvim vragolijama, nepodopštinama, prevarama i svačim drugim da dobiju izbore. Pa da i prevare.

Stariji građani se mogu sjetiti, neki barem po pričanju, da su u Kraljevini Jugoslaviji na izborima neke stranke (srbijanske) dijelile cipele za glas. Ali ne obje cipele, već samo jednu, lijevu, pa ako su glasači „bili dobri“ nakon izbora bi dobili i desnu cipelu. A u to vrijeme imati cipele, pitalo se to. No, Hrvati u pravilu nisu primali tu lijevu cipelu, glasovali su za svoju Hrvatsku seljačku stranku, makar hodali bosonogi. Oni koji su cipelu uzeli, bili su predmet sprdačine i rugnje.

Čime se sada pokušavaju prikupiti glasovi? Dijapazon je širok, tako se može čuti na ulicama, među ljudima, priča se. Svašta se priča. Na primjer da se umjesto lijeve cipele dobije – kamion pijeska za nasipati put, da se umjesto lijeve cipele „polije“ i ponešto asfalta, da se šalju poruke kako će zaposlenici u nekim poduzećima ili ustanovama dobivati otkaze ako budu glasali za „drugu stranu“, da korisnici pomoći u kući više ne trebaju računati na tu pomoć ako budu glasali „za drugu stranu“, za ne povjerovati što se sve čini. Tako se priča.

Navodno je razrađena cijela tehnika kako kupiti glasove novcem, vele da je već provjerena u prvom krugu. Cijena glasa je nekih 250 eura „po glavi“. Novac preuzimaju „povjerenici“, a oni kontroliraju određene grupe ljudi (drže ih na vezi), svatko svoju, nakon glasovanja i snimljenoga glasačkog listića birači dobiju novac. No ne svi jednako, tako vele, netko 5O, netko 100 eura, rijetko tko više, kako tko, a što se događa s ostatkom novca - to samo „povjerenici“ znaju.  

Na kraju se zdravorazumska osoba pita ima li uopće smisla izići na izbore ako je tome tako? Ako se naočigled, besramno vara? Ne treba zamjeriti na takvu pitanju, nimalo, sve to vodi do apatije biračkog tijela, a „ovima“ to i te kako odgovara, ma koliko pozivali na izbore.

Pa ima li smisla izići na izbore? Ima, iz prkosa, pokazati da ljudi nisu krumpiri koji se kupuju na placi. Zar takvima prepustiti da svojim huncutarijama nadjačaju poštenje i zdrav razum?

A opet, možda to i nije sve istina, možda su to tek priče. Ali opet, gdje ima dima, narod veli - ima i vatre. Pa ...

M.K.