Jedna Marina

JEDNA MARINA

Jedan obični ljetni dan,
stara gradska volta
jedna Marina
sa dva srca, i
zauvijek prekinuti san.

Često sam se pitala,
što je mislio bolesnik
dok je izračunavao kotu
i određivao baš ovaj cilj?

Zapitam se često
što je tada osjećala Marina?
Je li slutila prerani kraj,
zarobljena zauvijek u vlastitom gradu,
u autu,
pod voltom
gradskih zidina.

Odgovor sam našla na mjestu
koje samo Krvnik proračunati zna,
u Zvonimirovoj ulici između 33 i 31,
Marina je njemu postala meta,
samo običan paran broj
među neparnima.

Često skrenem i danas
pod staru voltu
i naslonim umorna leđa
na hladni zid,
zatvorenih očiju istu dramu vidim,
jednoj Marini i njenom Gradu
pozdrave smrti šalje
dojučerašnji lažni sin.

Vidim ponekad i sjenu žene
sa dva srca,
život života i mladosti vir,
čujem vrisak
vidim bljesak,
krv, prašinu, jecaj na rastanku
prije odlaska na posljednji pir.

Jedan sasvim obični ljetni dan.
Stara gradska volta,
I nepokoreni Grad.
Sjećanje na
Jednu Marinu
sa Dva srca, i
Zauvijek prekinuti san.

Nada Rogić
Otočac, 29. lipnja 2024. godine