I mi Kacitića (Kolunića) za trku imamo

OTOČAC – Jučer smo objavili vijest kako će Kosinjani podići bistu prvome hrvatskom tiskaru Ambrozu Kacitiću od plemena Kolunića. Taj Kacitić rođen je u drugoj polovini 15. stoljeća u kosinjskom srednjovjekovnom selu Duboviku.

Ali i Gačani konja za trku imaju, naime oni se mogu pohvaliti s Brozom (Ambrozom) Kolunićem koji je 1486. g. za plaću prepisao u kući naručitelja gatanskoga vikara Leonarda u Knežoj Vasi kraj Otočca Kolunićev zbornik (nazvan upravo po prepisivaču). A sam je zabilježio da je žakan i da potječe od Kacitića iz roda Kolunić u Bužanskoj županiji: I se k’nige i siju rubriku pisahъ ê Brozъ žakanъ, budući v redu e(van)j(e)lskomъ, z’ Bužanъ ot Kacitićъ z Dubovika, plemenemъ Kolunićъ, komu esu grisi bogatstvo, grobъ otočačstvo, zemla mati. I pisah v istinu te k’nige počtovanu mužu g(ospo)d(i)nu Levnardu, vikaru gatanskomu, v nega hiži sidi (!) a za moju plaću.

U kolofonu je i njegova poznata rečenica: I ošće vasъ molimъ, gospodo redov’nici i žakni, da se spomenete na prit’ču ovu da e knjigamъ teško priti i gdo knige poč’tue da e knigami poč’tovanъ.

Prema Zvonimiru Kulundžiću, Kolunićevo se ime nalazi i u slijepom tisku prve hrvatske  knjige Misala po zakonu rimskoga dvora (1483), te se pretpostavlja da je bio ili slagar i tiskar ili redaktor i korektor.

1505. g. Broz Kolunić je u Rabu imenovan javnim bilježnikom.

Eto, da se malo pohvalimo.
M.K.