Pletenje (igranje) pavenke

OTOČAC – Ovo je doista prava rijetkost, pravi biser tradicijske kulture u Gackoj, a to je pletenje pavenke, odnosno „igranje pavenke“. Bilo je to pred koji dan u otočkoj Dubravi kada se plela pavenka.

A pavenka je zimzelena biljka, nije nekada bilo kuće koja nije imala negdje uz zid, uz plot ili u „vrtlacu“ površinu od 8 do 10 četvornih metara na kojemu je rasla pavenka. A pavenka (Vinca minor) je trajnica s niskom ili poleglom stabljikom koja se grana i razvija kao polugrm. Sjajni, tamnozeleni, kožasti, zimzeleni listovi, dugi 2 do 3 centimetra. Iako je ljekovita biljka, U Gackoj, Lici i Krbavi uglavnom je vezana za svadbene, ali i pogrebe običaje.

Stari je to običaj koji se odvijao uoči vjenčanja, možemo kazati da je to bila svojevrsna „djevojačka večer“. Kod kuće buduće mlade okupile bi se njene kolegice, druge djevojke, ali i momci, te rodbina pa bi se pleo vijenac od pavenke, od zelenke. Taj vijenac se nekada stavljao na glavu mladenki jer je pavenka bila inače neosporan znak nevinosti. Smisao pletenja vijenca je taj što se on stavljao sutradan mladenki na glavu na piru i vjenčanju. Dakle, mladenka bi bila odjevena u tradicijsko ruho, recimo u narodnu nošnju, ovisno o vremenskim prilikama, a njen status mladenke je odavao upravo taj „zeleni venac“. Kada su se pojavili „šjaleri“, što je utjecaj gradskog društva na selo, „venac od pavenke“ se više nije nosio, ali se nastavljala tradicija pletenja pavenke koja bi se stavljala na vrh barjaka (s „crljenon“ jabukom), zatim se stavljala kao vjenčić, manji ili veći, iznad ulaznih vrata i kod mlade ali i kod „đuvegije“, što je uz izvješen barjak bio znak da se u tim kućama piruje. Malenim kiticama (grančicama) pavenke su se ukrašavali stolnjaci na stolovima, od nje su se katkada radile i „kitice“ za svatove (sve dok to nije preuzelo umjetno bijelo voštano cvijeće), a bome se stavljala kao ukras i na „auzac“ od torte ako nije bilo „rasparastuša“ (asparagusa).

A kada se plete pavenka, kaže se da se pavenka i igra, tada se pjeva, ovisno kako je ime budućoj mladenki:

Naša Mare venac plete,

Od pavenke, od zelenke,

I od smilja primorskoga,

Pita Boga blagoslova,

Išće dar od svakog svoga,

Daruj oče svoju ćerku,

Sutra će ti odlaziti,

Ove dvore ostaviti,

Za njon će ti žao biti….

Teksta ima pravo obilje za napjevavanje jer se poziva i majka, i braća, i sestre, zalve i kumovi, đuvegija, odnosno svi nazočni da daruju.

A kako se pavenka igrala danju (popodne) na otvorenomu prostoru (ako je bilo lijepo vrijeme), u sredinu se postavi rešeto i u to rešeto se mladoj stavljaju darovi (ručnici, „čerape“, „coklje“, rukavice, „tavijoli“, naravno i novac).

A ako je mlada siroče (bez oca i majke), onda se napjev prilagođava i ovako pjeva:

Darujte je svi sa strane,

Nema oca ni matere,

Sutra će vam odlaziti,

Ove dvore ostaviti,

Za njom će vam žao biti.

Dalo bi se o ovom običaju još dosta toga reći, ali to bi nas predaleko odvelo.

M.K.