S predstavljanja knjige 'Glagoljica prije Ćirila i Metoda'

OTOČAC - U organizaciji prof. Manje Kostelac-Gomerčić, odnosno KUBS Baštinica urednik knjige Glagoljca prije Ćirila i Metoda Goran Majetić i autor Tomislav Beronić predstavili su otočkoj čitateljskoj publici sinoć navedenu knjigu uz predavanje pod naslovom Nakit i ukrasi ilirskih žena kao preteče glagoljice.

Uvodnu riječ održala je prof. Kostelac-Gomerčić istaknuvši dosadašnja autorova ostvarenja.

U svom dijelu predstavljanja urednik Goran Majetić posebno je istaknuo da je ova knjiga tek dio puno veće teme s kojom se bavi portal Budni div - postojanost Hrvata na ovom tlu još od davne prapovijesti, puno prije negoli su se počeli nazivati Hrvatima. To je, naravno, oprečno nametnutim tezama stranih institucija i administracija o njihovu doseljenju u sadašnju domovinu. Među takve teze ugrađena je i dogma o Ćirilu kao autoru glagoljice za koju unatrag 170 godina, od kako je zaživjela, na valu panslavizma nitko nije iznio kvalitetne dokaze. Vezano uz samu temu Majetić je posebno naglasio ulogu svetog Jeronima kao povijesne osobe koja je ustrojila odnosno usavršila glagoljicu, već prisutno pismo ilirskih plemena na prostoru od Istre do Crnog mora. Izostanak značajnije količine materijalnih spomenika ima uzrok u velikim razaranjima u prvom redu rimskih osvajača, a potom i ratovima i progonima u srednjem vijeku i kasnije. Ipak nešto je ostalo - a bit će pronađeno još više toga kad arheologija odradi svoje do kraja.

Za kraj uvodnog dijela Majetić je posebno naglasio da ovom knjigom priča o pismu i životu Japoda, Liburna, Histra i drugih ilirskih plemena nije zaokružena. Naime, gotovo svakodnevno se dolazi do novih povijesnih artefakata i spoznaja koje otkrivaju prošlost ove zemlje i naroda.

Autor je svoje predavanje započeo "demontažom" ćirilometodske teorije ukazujući na polazišta njezinog tvorca, češkog slavista iz sredine XIX. stoljeća Pavela Josefa Šafarika, koja nisu izdržala povijesnu kritiku i sva su postala apsolutno neprihvatljiva s gledišta povijesne znanosti.

U našem je narodu tradicionalno se uzima sv. Jeronima kao zaštitnika i tvorca glagoljice, što je i dan danas ostao službeni stav Katoličke crkve potvrđen od čak osam papa.

No, sveti Jere nije osmislio samo pismo već mu je dao ustroj, odnosno upotrijebio ga je za veliku misiju približavanja Svetog pisma potlačenim stanovnicima rimske provincije Ilirika, što je rezultiralo dubokim ukorjenjivanjem kršćanstva među narodom koji se od stoljeća sedmog naziva Hrvatima. Upravo zato što je glagoljica bila poznata kršćanstvo se vrlo lako raširilo po cijelom području tako da je prisutno na našem ozemlju još od doba apostola.

Glagoljica je od tog doba nazivana jerolimicom, po svom tvorcu sv. Jeronimu, baš kao što je ćirilica nazvana po svom tvorcu sv. Ćirilu. Tu je jednostavna i svima razumljiva i prihvatljiva spoznaja za koju ne treba doktorat znanosti. Sveta braća nisu bili lopovi niti bi se kitili nečim što im ne pripada. Bili su vrijedni i požrtvovani misionari koji su se posvetili službi širenja evanđelja. Uspomena na njih zapisana je pismom kojega su stvorili - ćirilicom - i to je pismo nazvano po svom tvorcu.

Da je glagoljica nastala iz ukrasa ilirskih žena, domaćica, majki i odgajateljica, vidljivo je onome tko slobodno i bez predrasuda promatra arheološke artefakte - ukrase na keramici i komade nakita - kopče (fibule), prstenje, narukvice, ogrlice i češljeve. Svi znakovi glagoljice s lakoćom se mogu izvesti upravo iz nakita do te mjere da ženstvenost naprosto izbija iz tog pisma, iz oblina znakova i poruka koju njima prenose. Niti jedan znak glagoljice nema osobinu oružja, što dovodi do legendarnog zavjet Hrvata Svetoj stolici da nikada neće napadati druge. Taj credo je samo dodatna potvrda tisućljetne opstojnosti i ljubavi prema svojoj zemlji. Suprotno od glagoljice nordijske rune su pismo lovaca i ratnika, što se odmah uočava u simbolima strijele, harpuna, osti, mača i špiceva svih vrsta kojima ovo pismo obiluje.

T.B./M.K.