OTOČAC – Hrvatski jezik, a takvi su i s svi slavenski jezici, obiluje frazemima. Gotovo da bez njihova dobrog poznavanja nije lako nešto razumjeti, pogotovo strancima. A takvi su i mjesni Gacki čakavski govori s područja Otočca. Ima mnogo općih frazema, koji su dijalektalno prilagođeni lokalnom izričaju, ali ima i onih koji su posve specifični, drugačiji, rijetki i, rekli bismo, raritetni. Jedan od takvih frazema je – vozit koga kao popa.
Što nam veli ovaj frazem? Upućuje nas da se u nekadašnja vremena (danas to nije slučaj) vozilo svećenika konjskom zapregom. To je bilo u vrijeme kada „pop gre po biru“ (još jedan frazem). Uostalom bilo je u to vrijeme duboka snijega pa se hrvati po prtinama „kolanov“ i nije bila neka sreća. U košu (gripi) se svećenika vozilo od vrata do vrata. Također se u košu (gripi) vozio i „bir“ koji bi svećenik dobio, a to je nekada bio grah, kukuruz, žito, jabuke, „suva lebra“, slanina, već tko bi što mogao i svećeniku dao za naknadu blagoslova.
Također se svećenika vozilo na konjskoj zaprezi kada bi baba po tko zna koji put umirala pa ju je trebalo „spovidat“ i „dat pomazanje“. A svećenik je sjedio na „sicu“ iza kočijaša, u rukama je držao pričest i sveto ulje, ni s kim nije zborio niti romorio, kada bi prolazio mimo kuća, žene su padale na koljena, križale se i molile. Dalo bi se još o tome, ali kišni je dan.
A da bi se „popa vozilo“ bilo je potrebno pripraviti se. Trebalo je konje očešljati, urediti „komote“, „nasjajit pule“. Ako je bio u pogonu koš (gripa), podrazumijevalo je to da domaćica dade šarenicu koja će biti prebačena preko koša, a šarenica se pazila kao oko u glavi. O biljcu ni govora! A ako su bila kola, valjalo je spremiti kola, metnuti „lojtre“ i „lengere“, metnuti „šarogu“, pa opet dva „sica“, privi za kočijaša a drugi za svećenika. Tražilo je to vrijeme.
Pa što onda treba značiti ovaj frazem? Znači da sebi netko daje za pravo, da očekuje, da ga se uvažava, da ga se vozi i prevozi baš kao svećenika. Da sebi pridaje veću važnost nego što mu ona pripada. Ovaj frazem stoga ima i svoju ironičnu notu.
M.K.