Na današnji dan 1595. Vrančić objavio prvi hrvatski rječnik

OTOČAC - Faust Vrančić sastavio je i 25. kolovoza 1595. godine u Veneciji objavio prvi rječnik hrvatskoga jezika, uvrstivši ga među pet najznačajnijih jezika ondašnje Europe. Polazni je stupac latinski (Latine), a zatim slijede talijanski (Italice), hrvatski (Dalmatice), njemački (Germanice) i mađarski (Ungarice).

Djelo pod nazivom Rječnik pet najuglednijih europskih jezika trajno je upisano zlatnim slovima u povijest hrvatske leksikografije. Svjedoči ovaj rječnik o bogatoj tradiciji hrvatskoga jezika i njegove pismenosti.  

U rječniku autor hrvatski jezik naziva dalmatinskim (i sam je rodom iz Dalmacije) i svrstava ga u četvrti stupac uz tada najuglednije europske jezike: latinski, talijanski, njemački i mađarski. Na ukupno 128 stranica rječnika zapisano je gotovo 3.800 hrvatskih riječi koje obuhvaćaju širok raspon pojmova iz područja religije, pomorstva, gradskoga života, poljoprivrede i stočarstva.

Narječna osnova rječnika je čakavska ikavica s elementima štokavskoga i kajkavskoga narječja. Većina je leksika čakavska, ali zastupljene su i štokavske te pojedine kajkavske riječi, poput oblok, sičen i traven, kao i crkvenoslavenska riječ sobstvo. Vrančićevim se rječnikom u sastavljanju svojih djela poslužio Hieronymus Megisser, autor rječnika Thesaurus polyglottus (1603.), kao i hrvatski leksikografi Jakov Mikalja, Juraj Habdelić, Ivan Belostenec i Ardelio Della Bella.

Godine 1605. u Pragu je češki benediktinac Petr Loderecker priredio drugo izdanje Vrančićeva Petojezičnoga rječnika. Uz Vrančićevo dopuštenje i svesrdnu pomoć dodao je češki (Bohemice) i poljski (Polonice) stupac. Češki i poljski, kao i njemački stupac, otisnuti su goticom.

Treće izdanje Vrančićeva rječnika, pod naslovom Dictionarium pentaglottum, priredio je i u Bratislavi 1834. objavio mađarski liječnik i leksikograf József Török. Četvrto izdanje objavljeno je 1971. kao bibliofilski pretisak izdavačkoga poduzeća Liber Instituta za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Češki slavist Antonín Měšťan pretisnuo je 1984. Lodereckerovo sedmojezično izdanje.

Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu objavilo je 1990. šesto izdanje, dok je Novi Liber 1992. priredio sedmo izdanje, koje je zapravo vjeran pretisak prvoga izdanja. Godine 2005. Novi Liber pretisnuo je i Lodereckerovo izdanje iz 1605. godine.

Eto, da se znade otkada Hrvati imaju svoj rječnik.

M.K.