Kako je izgledala crkva sv. Jurja u Kompolju?

KOMPOLJE - Nomen est omen, pa tako i nazivi "crkvina", "crkvište", "crkovnica" znače upravo to - da je tu nekoć bila crkva. U Gackoj dolini postoji više lokacija koje nose takva imena, a samo za jednu potvrđeno je da je i arheološki lokalitet. To je Crkvina u Kompolju.

Obično se navodi da je Crkvina zapravo prapovijesna gradina - japodsko naselje, odnosno vjerojatni centar postaje konzularnih beneficijara u Avendu (Avendon, Vendon) iz rimskoga doba povijesti. Potvrđuju to nalazi, počevši od Brunšmidovih do Drechsleričinih - naročito nalazi iz japodskih nekropola sjeverno i južno od same Crkvine, dva kamena rimska spomenika (žrtvenik Jupiteru i nadgrobni spomenik svećeniku lavinatskog reda) te i dandanas vidljivi komadi rimskih amfora i drugih posuda, razbacani po uzvišenju nakon zemljanih radova.

U stručnoj literaturi ponekad se naiđe na sumnju u postojanje crkve na Crkvini u Kompolju i ističe se njena japodska i rimska povijest. No sa srednjim vijekom među stanovništvom definitivno je učvršćeno kršćanstvo i realno je očekivati brojne crkve iz ranog srednjeg vijeka posvuda u Gackoj. To što ih nema, samo je potvrda razornosti osmanlijskih upada još od 1415. (prvi rušilački i pljačkaški pohod kroz Gacku, Liku i Krbavu sve do Celja) pa do 1689. godine.

Kod Kompoljčana se održala do sredine 20. st. usmena predaja o staroj crkvi sv. Jurja i vladarima Frankopanima što je, srećom, dokumentirano i u arhivskim etnografskim bilješkama.

Možda nije toliko poznato da je tu crkvu sv. Jurja na Crkvini tlocrno dokumentirao Većeslav Heneberg 1923. godine. Tada su još bili vidljivi njeni temelji, čiji će trag u potpunosti nestati nakon izgradnje vodospreme na Crkvini.

Većeslav Heneberg (Zagreb, 1889. – Zagreb, 1937.) bio je istaknuti hrvatski kulturni povjesničar, kustos, arheolog i konzervator. Njegov rad ima neprocjenjivu važnost upravo za povijest Gacke, Like i Krbave. Od 1914. do 1924. istraživao je utvrde, gradine i crkve koje su bile u ruševnom stanju i predstavljale ostatke neke davne hrvatske povijesti.

Njegova ljubav za naš kraj nije slučajna. Njegov otac rođen je u Otočcu, a njegov djed Josip Henneberg bio je dugogodišnji načelnik Otočca krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Tijekom tih, danas za nas prevažnih, istraživanja sigurno je boravio na imanju obitelji Henneberg u Otočcu (držali su gostionicu i svratište "Hotel Pošta").

Tijekom terenskih istraživanja prikupio je ogromnu fotografsku i pisanu dokumentaciju. Nije čudno da se njegova opsežna građa do danas digitalizira.

Na tlocrtu su vidljivi obrubi nekadašnjih japodskih terasa na kojima su bile kuće (potvrđeno arheološkim istraživanjima Drechsler-Bižić 1979. godine). Drugih radova, osim eventualno poljoprivrednih, na Crkvini nije do tada bilo. Krajem 70-ih gradi se prva vodosprema i počinje nekontrolirana devastacija, koja je nastavljena do danas proširenjem i rekonstrukcijom 2003. godine, pa izmjenama cjevovoda u više navrata....

Kako se vidi iz Henebergova crteža, crkva na Crkvini imala je vrlo jednostavan, izduženi pravokutni tlocrt, karakterističan za manje ranosrednjovjekovne - predromaničke ili romaničke kapele. Polukružna apsida nalazila se na istočnoj strani. Na zapadu ucrtano je stablo. Smještena je na vršnom platou, kao što je vidljivo, na nekadašnjoj prapovijesnoj gradini, što je čest slučaj u Gackoj, Lici i Krbavi. Nalazila se tako unutar unutrašnjeg elipsoidnog prostora (akropole), koji je opasan s nekoliko razina terasastih bedema ili suhozidova, a možda je obrambeno funkcionirao još i u vrijeme srednjega vijeka. U srednji vijek svakako treba datirati i grobove, odnosno ljudske kosti koje su nalažene tijekom iskopa za vodospremu. Brdašce je zapravo prenisko da je moglo funkcionirati kao ozbiljna prepreka osvajačima, crkva je sigurno srušena ili bar zapuštena u osmanlijskim prodorima, a život se u to doba premjestio u sigurnije i branjenije utvrde... – piše KUBS Baštinica.

M.K.